Galerija
Dok se cijeli svijet spaja nevidljivim procesima globalizacije, izolirana društva svim snagama pokušavaju njegovati svoju tradiciju kako bi izbjegla vanjske pritiske i integraciju u moderno društvo koje ih pokušava odvojiti od prirode. Neki u tome uspijevaju, ali mnogi su još uvijek u opasnosti od pobunjenika, lovokradica, rudarskih kompanija i svih onih koji u njihovu domu vide materijalnu korist.
Unatoč nasilju i gubicima, pleme Mbuti još uvijek nastavlja živjeti u prašumi koristeći znanja koja su stoljećima upijali iz prirode.
Mbuti su pripadnici autohtone srednjoafričke skupine pigmeja, porijeklom iz guste šume Ituri u sjeveroistočnom Kongu, a preživljavaju zahvaljujući nevjerojatnoj sposobnosti svojih boljih polovica, najnižih žena na svijetu.
Mbuti su vrsni lovci i sakupljači koji se svaka dva tjedna sele na drugo područje beskrajnog zelenila afričke prašume kako bi ostatku plemena osigurali hranu i osnovne životne potrepštine. Antropolozi smatraju da su oni najraniji ljudi Afrike. Poznati su kao "djeca šume" (bamiki bandura) i procjenjuje se da ih trenutačno ondje živi oko 40 tisuća.
Najsretnije pleme na svijetu
Mbuti na svoju šumu gledaju kao na sveto mjesto. Sa svojim domom razgovaraju puni poštovanja, divljenja i obožavanja. Duboko u njihovoj tradiciji ukorijenjena je pjesma šumi, koju uvježbavaju čim nauče govoriti.
Mračne i hladne prašumske noći donose razne opasnosti. Šuma noću spava, pa je pleme pjesmom mora probuditi kako bi im priskočila u pomoć, ako ih napadnu neprijatelji. Pjesme šumi ujedno su i znak zahvalnosti za sve što šuma za njih čini.
Za razliku od svojih susjeda, ne vjeruju u duhove i čarobnjaštva, već isključivo u dobrotu i ljubaznost koju crpe iz prirode. Majka Mbuti razvija posebnu uspavanku koju počinje pjevati svojoj bebi dok je još u maternici. Pjesma je autorski uradak svake majke, a obično sadrži stihove koji veličaju šumu i uče dijete o dobroti, ljubavi i zajedništvu.
Misionari ovo posebno pleme nazivaju najsretnijim narodom na svijetu. Smijeh je sastavni dio njihove kulture i koriste ga kao glavno oružje u borbi protiv neprijatelja. Svaka generacija ima svoga klauna, muškarca iz plemena koji je zadužen da smijehom, šalama i raznim ludorijama pažnju neprijatelja privuče na sebe i tako spasi svoje sunarodnjake.
Otrov se drži u malim bočicama
Žene plemena Mbuti obavljaju gotovo sve aktivnosti potrebne za život, a njihove su sposobnosti neophodne za lov. Tradicionalni lov uključuje zamku za životinje u obliku mreže koju muškarci postavljaju, a žene, zajedno s plijenom, nose natrag u selo.
Osim dostave plijena ostatku plemena, ženska uloga je namamiti životinju i zadržati je u mreži da bi je muškarac mogao probosti kopljem. Mreža je obično teška poput njih samih, jer Mbuti žene tijekom svoga života dosegnu svega do 137 cm visine. Istraživači smatraju da je funkcija hormona rasta ograničena kako bi se njihova mala tijela mogla prilagoditi posebnim izazovima prašume.
Pleme Mbuti nema poglavicu, a odluke se donose konsenzusom. Jednako je važan glas muškarca, žene i djeteta, a politička jedinica ovog plemena je bend. Najgori zločin koji stanovnik ovog plemena može počiniti je "dovođenje plemena u opasnost", a najgora kazna je izbacivanje iz benda.
Život i smrt plemena u neraskidivoj je vezi s prirodom. Čim se dijete rodi, žene ga zalijevaju sokom vinove loze, a oko gležnja mu vežu pletenicu od trava. Ova ceremonija slična je krštenju i tradicionalni je povod za plemensku zabavu. Za tu priliku lovci i sakupljači pronalaze posebne delicije, a pjesma i ples traju danima. Običaj je sve do prelaska u svijet odraslih ostalu djecu iz plemena nazivati braćom i sestrama. Brak je u ovom plemenu monogaman, a smatra se službenim tek nakon rođenja prvog djeteta.
Razvijeni seksualni odgoj kakav moderni svijet još nije organizirao
Za razliku od susjeda, Mbuti se ne bave vještičarenjem, ali imaju bogatu tradiciju prakticiranja posebne religije i rituala. Središnji ritual plemena Mbuti je elima – obilježavanje prve mjesečnice mlade žene. Prema njihovu vjerovanju, to je vrijeme seksualne slobode, koje djevojke u konačnici dovodi do pronalaska budućeg bračnog partnera.
Svoj prvi "odrasli tjedan" djevojke provode s najbližim ženama u posebnoj kolibi u kojoj kroz razgovor, pjesmu i ples uče o svim aspektima majčinstva, seksualnih odnosa i prelaska u svijet odrasle žene. Ako se djevojčica nakon tjedna seksualnog odgoja osjeća spremnom, može krenuti u potragu za svojim dečkom.
Dječaci su ipak dio brutalne ceremonije prelaska u svijet odraslih koja uključuje bolno obrezivanje. Vjeruje se da samo obrezani muškarci nakon smrti mogu sjediti za istim stolom sa svojim precima. Ova ceremonija naziva se nkumbi, zatvorena je za javnost i ženama je strogo zabranjeno na bilo kakav način sudjelovati u ovome ritualu.
Mbuti su jednako ranjivi kao i njihova šuma. Naočitija prijetnja njihovu tradicionalnom načinu života je uništavanje šume, a samim time i izvora njihova života. Oni nemaju nikakva zakonska prava nad svojim domom, pa nemoćno gledaju kako komercijalna sječa uništava zelena prostranstva koja su stoljećima čuvali. Kad se šumski resursi iscrpe, ovo će posebno pleme postati jeftina radna snaga koju će mnogi dobro iskoristiti.
Neobični zakoni plemena Himba: Priča o crvenim ženama kojima je kupanje strogo zabranjeno
