„Gin i tonik spasili su više engleskih života i umova nego svi doktori carstva“, izjavio je svojedobno Winston Churchill komentirajući djelovanje dragog pića protiv malarije u Indiji. No, povijest gina počela je mnogo ranije i nije bila baš tako lijepa…
Nizozemska hrabrost
Varijacije gina postojale su diljem Europe, primjerice još u 11. stoljeću u Italiji među benediktinskim svećenicima koji su destiliranjem alkohola spravljali lijekove. Ipak, općenito se smatra da se današnji gin zapravo „rodio“ kao nizozemsko piće, pod imenom jenever. Pili su ga i u dijelovima Belgije, Francuske i Njemačke. U početku je korišten kao lijek za tjelesne tegobe, a u 17. stoljeću ostaje i lijek za dosadu, tugu, slomljeno srce…
S vremenom je stekao nadimak „nizozemska hrabrost“. Istina, svi smo hrabri nakon par čaša gina, no u ovom slučaju te čaše igrale su malo bitniju ulogu na svjetskog pozornici.
Vjeruje se kako su ga tako prozvali sami Englezi koji su 1652. godine zaratili s Nizozemcima. Primijetili su da konzumacija gina prije zastrašujuće bitke smiruje živce nizozemskih vojnika. Što bi tek bilo da su već onda legalizirali travu?
Uglavnom, englesko-nizozemskih ratova bilo je nekoliko i protegnuli su se sve do 19. stoljeća. Ponekad bi pobijedili Englezi, ponekad Nizozemci, ali ono što je uistinu važno u toj priči jest – što je bilo s ginom?
Ovo je eskaliralo brzo…
Engleski vojnici znali su prepoznati dobro piće kad ga vide, pa su ponijeli nešto jenevera doma (kakav ratni plijen!) podarivši mu anglikanski naziv Geneva. Svaka sličnost sa švicarskim gradom je slučajna.
Sada je pak dobio nadimak „protestantsko piće“ jer su ga pili engleski (protestantski) vojnici, naročito prije borbi s Francuzima i Ircima (katolicima). Kasnije je to skraćeni u gin, a neki su zločesto komentirali kako je „gin“ bio jednostavniji za izgovoriti petljavim pijanim jezicima.
Pod engleskim (ali i nizozemskim) kraljem Vilimom III piće je postalo toliko popularno da je s prvog mjesta izbacilo francuski brandy. Nije to baš bio fair-play jer je ionako donesena zabrana uvoza brandyja iz Francuske.
K tome je engleska vlast dozvolila nelicenciranu proizvodnju gina pa su početkom 18. stoljeća niknule tisuće pijanih kućnih radinosti. Cijena pića bila je jeftina, pa si ga je mogla (i rado je to činila) priuštiti i sirotinja. Pinta gina bila je jeftinija od pinte pive! Čudi li vas podatak da se ovaj period engleske povijesti nazivao „Gin ludilo“?
Ulica piva i avenija gina
Pomislite li da danas živite u vremenu poroka i lošeg utjecaja, zamislite engleske ulice 18. stoljeća. Postojali su dijelovi grada koji su se zbog svoje opake reputacije zvali „Gin districts“. Zapravo, ne morate ih ni zamišljati. Engleski umjetnik William Hogarth ovjekovječio ih je na svojim slavnim slikama pod imenom „Beer Street“ i „Gin Lane“. Ulica piva prikazana je veselo i raspjevano, dok je avenija gina prikazana kao leglo kriminala, bolesti, siromaštva.
Tko god se slagao s njim, sigurno je bio sretan kada je konačno, 1736. godine, uveden Zakon o ginu. Njime su reducirana proizvodnja i povišene cijene pića, no jedino što se dogodilo bilo je to da je ojačao šverc i izbila pobuna u Londonu.
Vlasnici pubova koji nisu htjeli izgubiti svoje mušterije nakon što su već izgubili licencu, pokazali su se kao prave mustre. Iza ugla puba, u mračnijoj ulici, postavili bi prikriveni izvor gina u zidu. Mogli ste ga prepoznati po simbolu crne mačke. U rupu u zidu gurnuli biste kovanicu i to bi bio znak konobaru da vam pusti vašu dozu.
Vlasti su još dugo vodile rat protiv gin industrije sve dok konačno, 1830. godine, gin ponovno nije postao skuplji od piva. Englezi su se vratili kući.
Gubio je bitke, ali dobio rat
Situacija se s vremenom ipak smirila, ali ljubav prema ginu nikad nije zamrla. Štoviše, kada su u Drugom svjetskom ratu nacisti bombardirali London, uništili su i dijelove Plymoutha gdje je bila britanska pomorska baza, i još važnije: dom Plymouth gina. Anegdota kaže kako je, vidjevši prizor bombardiranja, jedan mornar bijesno uzviknuo: „E pa, Hitler je upravo izgubio rat!“
Danas je gin piće koje većina nas uglavnom razumno uživa i malo tko bi pomislio da ima ovako ludu povijest. Idući put kad budete držali čašu u ruci, samo se sjetite koliko je kaosa proizveo i koliko smo sretni da ga pijemo u miru, s guštom.
A gdje je naš stari gin jenever s početka priče? Jenever još uvijek živi. Štoviše, belgijski gradovi poput Hasselta i Liegea, te nizozemski gradovi poput Groningena i Amsterdama još su poznati kao „jeneversteden“, tj. gradovi jenevera. Znate kuda vam je poći i što probati kada dođete u goste.
U to ime!
