Lucije Domicije Neron (37. - 68.) bio je posljednji iz julijevsko-klaudijevske kuće, loze iz koje su potekli Julije Cezar i August. Nakon smrti Neronova oca majka Agripina udala se za cara Klaudija, koji je Nerona posvojio, a nakon Klaudijeve smrti Neron je postao car. Recimo sada i da je Nerona Klaudije posvojio da se poveže s Cezarom i tako učvrsti vladavinu, da se Agripina udala za Klaudija iako joj je bio ujak, a onda ga i ubila kako bi vlast pripala Neronu, a ne Klaudijevu sinu Britaniku, te preko Nerona – njoj. Da gledamo film, nakon ovakvoga uvoda očekivali bismo dva sata napetosti i krvi. Neron je to u stvarnosti izveo puno brutalnije. Vrijednosti očito drugačije vrijede kada je ulog Carstvo, ali tko je zapravo bio taj zloglasni Neron?
Obožavani car
Neron je postao carem 54. godine i u početku je, pod utjecajem savjetnika Seneke i pretorijanskoga prefekta Bura, vladao umjereno. Brzo je stekao veliku popularnost i osvojio ljude svih slojeva. Pozdravljao vojnike po imenu, svirao je liru, pjevao i održavao javne nastupe, a sudjelovao je i u sportskim igrama. Došavši na vlast, podijelio je 400 sestercija svakom građaninu, dao je pretorijancima besplatno žito i uveo plaću za osiromašene senatore. Gradio je i ulagao u infrastrukturu i ostvario brojne vojne pobjede u inozemstvu.
Obiteljski čovjek
Nakon jedne godine vladanja Nerona je trebao naslijediti polubrat Britanik kada postane punoljetan, no Neron ga je dao ubiti večer prije. To je bilo prvo u nizu obiteljskih ubojstava. Ubio je i vlastitu majku uvjeren da kuje urotu protiv njega, i to iz petog pokušaja: triput ju je pokušao otrovati i jednom utopiti. Na kraju je bila nasmrt izbodena. Ubio je i ženu Oktaviju kako bi se mogao oženiti konkubinom Popejom Sabinom, ali, pogađate, ni ona nije bolje prošla. Prema jednoj verziji, umrla je nakon što ju je trudnu udario u trbuh (vrlo čest motiv u ono doba), a prema drugoj, natjerao ju je da počini samoubojstvo. Posljednja ljubav bio mu je bivši rob Spor, kojeg valjda nije stigao ubiti, ali ga je prije vjenčanja kastrirao.
Antikrist
Očekivano, Neron nije imao milosti ni prema političkim protivnicima, a njegov je teror kulminirao nakon velikoga požara u Rimu 64. godine, za koji je javnost, kao i većina suvremenih pisaca, krivila njega. Tacitov zapis o požaru jedini je sačuvani izvještaj koji Nerona ne smatra krivim. Da makne gnjev javnosti sa sebe, Neron proglašava kršćane krivima za požar i započinje prvi brutalan progon i mučenje. Bacali su ih psima, pribijali na križeve i palili kao baklje. Mučenja su bila javna i često su organizirana u rimskom Circusu Maximusu kao zabava za mase. Kršćani onoga doba zbog toga su bili uvjereni da je Neron Antikrist o kojemu je pisano.
Senekin učenik
Tiranija, ratovi i Neronov sve razuzdaniji način života ubrzano su praznili državnu kasu, pa je nezadovoljstvo u Carstvu raslo. To je dovelo do urote protiv cara, a kada ju je otkrio, Neron je dao pogubiti urotnike. Stradali su, međutim, i mnogi sasvim nedužni, među kojima je bio i Seneka, Neronov odgojitelj, a kasnije i savjetnik. Iako se Seneka već ranije bio povukao s dvora da bi se u potpunosti posvetio književnosti, bio je optužen za urotu i prisiljen na samoubojstvo 65. godine.
Umjetnik
Dok je Neron boravio u Grčkoj kako bi se bavio sportom i umjetnošću, opće nezadovoljstvo nije se smirivalo, a izbile su i pobune u provincijama Galiji, Hispaniji i Germaniji. Kad se vratio u Rim 68. godine, proglašen je neprijateljem rimskoga naroda i osuđen na smrt. Neron je osudu odlučio izbjeći samoubojstvom… Zapravo, natjerao je osobnoga tajnika Epafrodita da ga ubije. Prije nego što je umro navodno je pompozno izgovorio: "Qualis artifex pereo!" ("Kakav umjetnik umire!").
