Galerija
Osamdesetak kilometara jugozapadno od Venecije, ili niti sat vremena vožnje autom, nalazi se maleno mjesto Villamarzana, koje ni po čemu nije bilo posebno dok se u jednom dvorištu, tek nekoliko minuta laganog hoda od centra, nisu pojavila ni manje ni više nego - dva aviona. Bio je to početak ostvarenja sna Gigija Stecce iz obližnjeg Roviga.
Gigi Stecca je majstor-pivar kojemu je život između ostalog odredio i ulogu njegovatelja u domu za starije i nemoćne, pa je tako proveo čitavo desetljeće slušajući o bogatim životima i - neostvarenim željama. Primijetio je da njegovi štićenici često žale što nikada nisu bili u avionu – i odlučio je da će to promijeniti i omogućiti svakome da uđe u zrakoplov. Na vrlo kreativan način.
Stol u Douglasu DC-6, molim
Svoj je san odlučio ostvariti kroz ugostiteljstvo. Godine 2000. otvorio je restoran u specijalno izgrađenom (ili složenom) kompleksu koji se sastoji od "kontrolnog tornja“, dva zrakoplova (Douglas DC-6 i Tupolev TU-134 A) i helikoptera. Mala zračna luka uz cestu dobila je i bazen u hladu avionskih krila, a interijer ladanjske kuće na terenu bio je uređen replikama djela Michelangela Buonarrotija i Leonarda da Vincija, ponovno ni manje ni više. I tako je rođen sasvim poseban restoran Michelangelo Da Vinci.
Subotom bi se Michelangelo Da Vinci pretvarao u pravi disko-klub, a nedjelja je bila rezervirana za društvene plesove uz živu glazbu. Posjetitelji su očito uživali u drugačijoj atmosferi ovog restorana/pizzerije/diska/aerodroma, kao i u provođenju večeri u vrtu među klasičnim skulpturama i avionima pa je mjesto uvijek bilo puno i živo.
Urbanističko nasilje i puno prašine
Na meniju se našla ogromna ovalna pizza, jedinstvena u Italiji, a služili su se i roštilj, sendviči i bruschette, velike salate, riblji specijaliteti i razna druga jela i domaće slastice. Velike porcije i očekivano širok izbor piva sigurno su pridonijeli popularnosti restorana aerodroma.
Međutim, lokalna je vlast mislila drugačije. Već samo nekoliko mjeseci nakon što je Michelangelo Da Vinci otvoren, Općina je odgovorila kaznom za "urbanističko nasilje" u iznosu od gotovo 300 tisuća eura (tada su još bile lire).
Restoran je tako, svih četrnaest godina koliko je radio, radio uz ili usprkos stalnim pravnim problemima, da bi na kraju konačno propao 2014. godine. Iako ni danas restoran ne radi, vrata aviona još su otvorena, pa ako se nađete na autocesti prema Bologni, možete izaći na izlazu Villamarzana i – zaviriti. Adresa vam i ne treba, ne možete promašiti napušteni aerodrom usred mjesta.
Jedno ljepše od drugog: Talijanska mjesta i gradovi koje ne zaobilazimo ovog ljeta
