Galerija
Oni su u mnogočemu slični današnjima, a od njih ih razlikuju tek „sitnice“ – imali su noge i živjeli na kopnu. Zato ova dolina usred Sahare nije samo arheološka senzacija, već i ključ za razumijevanje toga kako su se kitovi iz kopnenih pretvorili u morske sisavce.
„Ovi fosili predstavljaju jednu od glavnih priča o evoluciji: pojavu kita kao oceanskog sisavca nakon prethodnog života kopnene životinje. Ovo je najvažnije mjesto na svijetu za demonstraciju ove faze evolucije“, stoji u odluci UNESCO-a iz 2005. kojom je Dolina kitova uvrštena na popis svjetske baštine.
Fosili odaju tajne
Fosili pronađeni u Dolini kitova su arheoceti, najstariji i najprimitivniji fosilni kitovi iz eocena i miocena. Mnogi od njih pokazuju prijelazne karakteristike između kopnenih sisavaca i morskih životinja. Neki su primjerci imaju čak i stopala i prste.
„Fosili Al-Hitana najmlađi su arheocenti, u posljednjim fazama gubitka stražnjih udova. Već pokazuju tipičan aerodinamičan oblik tijela modernih kitova, dok zadržavaju određene primitivne aspekte strukture lubanje i zuba“, navodi UNESCO.
Jedan od najzanimljivijih fosila pronađenih u dolini je Basilosaurus isis – dugačak 16 do 18 metara, sa snažnim ugrizom i karakteristikama koje su izazvale zabunu među istraživačima. Zbog kralježnice kralježnicu slične morskim gmazovima iz mezozoika dobio je ime na „-saurus“, iako nije bio gmaz, već sisavac.
„Sitni udovi vjerojatno ne bi pomogli basilosauru u plivanju, a sigurno mu ne bi omogućili hodanje po kopnu“, objasnio je UNESCO, iako nije isključeno da su mu ti zakržljali udovi možda pomagali pri podvodnom parenju.
Istraživanja još traju
Fosil Basilosaurus isis bio je i prvo otkriće u Dolini kitova davne 1902. godine. Ipak, pravi znanstveni bingo dogodio se tek 1989. godine kada su otkriveni prvi kosturi sa stražnjim udovima, stopalima i prstima.
Fosili u dolini datiraju iz kasnog eocena, razdoblja u kojem je današnji Egipat bio potopljen pod morem Tethys, prije otprilike 55,8 i 33,9 milijuna godina. Klimatske promjene i povlačenje mora pretvorile su ovo područje u današnju Saharu, ali suha je klima i zaslužna za iznimnu očuvanost kostura.
Od 2005. godine Dolina kitova je pod UNESCO-ovom zaštitom, a ovaj muzej na otvorenom, može se posjetiti. Do lokacije je lako doći, a u centru za posjetitelje, turiste čekaju sve informacije. Istraživanja su još u tijeku, ovdje su pronađeni su ostaci i drugih eocenskih životinja, kornjača, riba, morskih pasa, raža, krokodila, morskih krava i školjkaša, pa je lokacija strogo čuvana.
Šest metara ispod površine mora: Ovo "groblje automobila" dobro je za okoliš
