Galerija
Naravno, ono što netko smatra "najgorom" kuhinjom na svijetu ili najgorim obrokom u životu, nekom drugom je poslastica. Ali nije sve samo stvar ukusa i osobnih preferencija - i kulturno podrijetlo igra veliku ulogu u ovakvom ocjenjivanju. Jednostavno, skloni smo ono poznato smatrati ukusnijim nego nešto nepoznato, ali i nepoznato unaprijed ocijeniti lošim, na temelju isključivo - predrasuda.
Kuhinje različitih kultura zbog svojeg položaja i klime koriste vrlo različite namirnice, a neke se od njih u drugim kulturama smatraju neprivlačnima ili sasvim nejestivima. Vjerojatno vam na pamet padaju insekti, ali sjetite se na primjer da je Amerikancima nepojmljivo to što mi jedemo hobotnicu.
Stvar osobnog ukusa i podneblja
I na Redditu je netko davno postavio pitanje "Koja zemlja ima najgoru kuhinju?" i ono je očekivano pokrenulo živu raspravu. Bilo je tu odgovora najsubjektivnijeg tipa i bez ikakvih kriterija, poput: "Ja volim slano, pa mi sve manje slano ne valja", ali i pravih analiza vlastitih kuhinja i kulinarskih običaja.
Britanci u pravilu ne štede svoju kuhinju, obično uz duhovitu primjedbu o kolonizaciji pola svijeta zbog bljutave hrane – ali uzalud, Australiji i Kanadi se prigovara nedostatak mašte i prihvaćanje tuđih utjecaja, web-nutricionisti nekim tradicionalnim kuhinjama zamjeraju previše proteina ili ugljikohidrata, a mnogi pojedinci spremni su na osnovi jedne namirnice ili jednog jela pokopati čitavu nacionalnu kuhinju nekog naroda – Kazahstanu se tako ne može oprostiti fermentirano mlijeko i konjsko meso, a Rusiji pileće nožice.
Primjera je bezbroj, ali nećemo ih prepisivati jer je to kao da netko hrvatsku kuhinju ocijeni samo prema krvavicama ili talijansku, jednu od najpopularnijih svjetskih kuhinja – isključivo prema Casu Marzu, siru zaraženom živim ličinkama.
Mmm, fermentirani insekti
Iz svega se opet da zaključiti da jaki okusi, nepoznati sastojci i specifične metode pripreme hrane obično ne nailaze na globalno obožavanje. Tako možemo naći i uzorak: putnici obično nisu fanovi kuhinja koje se baziraju na fermentiranoj hrani i onih koje koriste različite insekte ili namirnice, najčešće životinjskog podrijetla, koje nisu uobičajene u većini svijeta.
Tako će u internetskoj javnosti jednako loše biti ocijenjena neka jela inače dobro ocijenjenih nacionalnih kuhinja poput tradicionalnog korejskog kimchija (fermentiranog povrća), japanskog nattoa (jela od fermentirane soje) ili skandinavskog surströmminga (fermentirane haringe).
Mnoga jela od insekata koja su uobičajena u zemljama diljem Azije, Afrike i Latinske Amerike izazivaju zgražanje zapadnjaka, kao recimo i popularna filipinska street-food delikatesa, balut ili oplođeni embrij patke koji se jede iz ljuske.
Dobro, koja je kuhinja stvarno najgora?
Nakon ovog, trudili smo se, prilično korektnog i nepristranog osvrta, pitate se koja je stvarno najgora kuhinja na svijetu? Ispada da se u procjeni ipak poklapaju globalno mnijenje internetskih gastroputnika, ali i onih koji se profesionalno i malo ozbiljnije bave gastonomijom. I ne, nije riječ o britanskoj kuhinji, ona je tak na drugom mjestu. Najgora kuhinja na svijetu je (molimo bubnjeve) – islandska.
Island uvjerljivo odnosi pobjedu u ovoj nelaskavoj kategoriji. Hrana je bez ikakve raznolikosti, ali i bez začina, a nacionalna jela očekivano sadrže ribu – ali pripremljenu na vrlo neuobičajen način.
Islandska sušena riba (harðfiskur) često se navodi kao primjer neukusne hrane, ali broj jedan s negativnim predznakom bez konkurencije je jelo od fermentiranog morskog psa, hakarl. To je jedno od najomraženijih jela na svijetu, vjerojatno zbog jakog mirisa amonijaka i intenzivnog okusa na koji se treba naviknuti.
Praktički besplatan: Sastojak za savršene pečene krumpire uz koji vam meso i ne treba
