U moru skulptura istaknuo se Jason deCaires Taylor, britanski kipar i tvorac prvog povodnog parka skulptura i muzeja na dnu mora u Meksiku. Neke njegove radove vjerojatno ste već vidjeli u bespućima interneta, no ono što je često izostavljeno jest humana poruka koju šalje.

Sa svojim projektima krenuo je ambiciozno, dok nije shvatio koliko je to posla. No, kako kaže: ocean je najnevjerojatniji izložbeni prostor, svjetlosni efekti se mijenjaju svakog sata, tu su i eksplozije pijeska i povorka radoznalih posjetioca od kojih svaki dodaje nešto svoje.

Krug umjetnosti i života

Osim toga, postao je poznat kao jedan od prvih umjetnika koji je integrirao suvremenu umjetnost s očuvanjem morskog života.

U suradnji s biolozima, izgrađuje skulpture od prirodnih materijala poput pH neutralnog cementa koji potiču život, privlače ribe i koralje.  Zbog toga skulpture danas izgledaju drugačije i življe nego onda kad su postavljene, a rezultat napornog rada je očaravajuć. Koliko je lijepa i sablasna međuigra skulptura i mora, pogledajte na ovoj stranici

Najpoznatije skulpture čine tzv. Skupljača snova, Bankara, Izgubljenog dopisnika i Tihu evoluciju, a najveća je Oceanski atlas na Bahamima. Riječ je o najvećoj podzemnoj skulpturi na svijetu, visine 5 metara i težine oko 50 tona. Kad biste plivali kraj nje, cijelo vaše tijelo i dalje bi bilo manje od njene glave. Predstavlja mladu djevojku koja drži težinu oceana na svom ramenu.

Neočekivane posljedice

Ljepota podvodnog stvaranja leži i u svijesti da, jednom uronjene, skulpture više ne pripadaju kiparu. One pripadaju moru kao donacija umjetnika, podsjećajući nas još jednom kako priroda – koralji, ježevi, alge, spužve, ribe – stvara nov život i ljepotu koju čovjek ne može dosegnuti.

Cilj postavljanja skulptura bio je upozoriti na važnost oceana i morskog života, potrebu za njegovom zaštitom.

Neplanirani učinak bio je taj da su ronioci koji su istraživali Oceanski atlas na Bahamima jednom prilikom uočili izlijevanje iz obližnje rafinerije nafte. Uz pritisak medija i javnosti, uloženo je 10 milijuna dolara za čišćenje obale, a morski muzej postao je ključan u kategoriziranju mjesta kao morsko-zaštićenog područja.

Nježnost mora

''Ne smatramo naše oceane svetima, a trebali bi.

Kada vidimo nevjerojatna mjesta, poput Himalaja ili La Sagrada Familia, shvaćamo njihovu važnost. Nazivamo ih svetima i trudimo se njegovati ih. No, da bismo to napravili, mi smo ti koji pridodajemo tu vrijednost, inače će ih oskvrnuti netko tko ne razumije tu vrijednost.

Imenovali smo naše skulpture muzejem jer su muzeji mjesta očuvanja, konzervacije i obrazovanja. Kada bi netko bacio jaje na Sikstinsku kapelu, svi bismo poludjeli. Kada bi netko htio podići hotel podno Grand Canyona, ismijali bismo ga.

No ipak, svakog dana kopamo, onečišćujemo i izlovljavamo naše oceane.

Mislim da nam je to lakše raditi jer kad pogledamo ocean, ne vidimo štetu koju nanosimo. Veoma je teško o nečemu tako jasnom i ogromnom misliti kao krhkom. Jednostavno je prevelik, preprostran, beskrajan.

A nježan je i dragocjen, vrijedan naše zaštite.

Naši oceani su sveti.''

- Jason deCaires Taylor

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju