Megalodon, (lat. Carcharocles megalodon), izumrla vrsta morskog psa koji je živio od prije 23 milijuna do prije 2,6 milijuna godina, poznati i kao Meg, bio je jedan od najvećih i najsnažnijih grabežljivaca koji su ikada živjeli. Ova golema zvijer vladala je oceanima, proždirući po cijele dane sve što joj se našlo na putu.
Zahvaljujući istraživačima koji su proučavali drevne fosile, danas znamo više o toj ubojitoj mašini nego ikada prije - megalodon je doista izgledao kao stvorenje iz horor filma. Prosječni predator težio je 50–70 tona i brojao 11–13 metara u dužinu, dok su najveći primjerci mogli doseći i 100 tona te do 20 metara duljine. Bio je jedan od najsnažnijih grabežljivaca oceana.
Zamislite li oštre zube pričvršćene na tijelo veličine dvoetažnog autobusa – e, to je bio Meg. Za razliku od većine morskih pasa koji napadaju mekše dijelove plijena, megalodon je mogao bez problema smrskati kosti žrtve.
Osim toga, vjeruje se i da su se megalodoni kretali u skupinama, što im je davalo još veću moć. Naziv megalodon znači veliki zub – i savršeno pristaje izumrlom grabežljivcu kojem su zubi bili veliki 7 do 18 cm. Razjapljena čeljust mu je brojala 3,4 x 2,7 metara, a unutra bi se našli dupini, morski psi, kornjače, ali i golemi kitovi. U razdoblju svoje vladavine megalodoni su živjeli posvuda.
Fosili su pronađeni u obje Amerike, Europi, Africi, Australiji, Japanu, Indiji, na Karibima i drugim mjestima. Živjeli su 20–40 godina, a neki i dulje. Bili su homeotermne životinje, što znači da su održavali stalnu tjelesnu temperaturu bez obzira na okoliš – pa su im oceani bili bez granica.
Voljeli su plićake
Možda je teško zamisliti zvijer takvih dimenzija blizu obale, ali megalodoni su rađali mlade u toplim plitkim vodama. Znanstvenici sa Sveučilišta u Floridi otkrili su 10 milijuna godina star vrtić megalodona u Panami – više od 400 fosiliziranih zubi pripadalo je mladima. Slična mjesta otkrivena su i u Floridi i Marylandu.
Osim što je bio ogroman, Meg je bio i iznenađujuće brz. Pronađena kralježnica sa 150 kralježaka otkriva kako je predator mogao snažno tresti plijen nakon ugriza, trgajući meso s kosti. Unatoč veličini, mogao je plivati i do 32 km/h, dok mu je prosječna brzina bila oko 18 km/h.
Iako nema konačnog dokaza zašto su nestali, najprihvaćenija teorija jest da ih je ubila glad. Prije 2,6 milijuna godina razina mora naglo se promijenila, a trećina velikih morskih sisavaca izumrla je. Hrane je bilo sve manje, a manji i brži predatori preuzeli su ostatke.
Umrli su od gladi?
Megalodon je jednostavno trebao previše hrane da bi preživio. Njihova populacija bila je najveća u srednjem miocenu, a pred kraj pliocena počeli su se širiti prema azijskim, australskim i južnoameričkim obalama – no uzalud.
U 17. stoljeću danski prirodoslovac Nicholas Steno identificirao je megalodonske zube, a prije toga se smatralo da potječu od zmajeva ili golemih zmija. Ljudi su ih skupljali jer su navodno štitili od ugriza zmije i otrova. Stenovo otkriće razbilo je mit o zmajevima – ali otkrilo zastrašujuće morsko čudovište.
Kakav mir! Ramsko jezero - idealno mjesto za pravi odmor u prirodi
