Galerija
Većina je srednjovjekovne Europe ljude sa sjevera, Vikinge, "Northmanne" ili Normane smatrala neukim i prljavim barbarima, koji dakako i žive prljavo i neuredno. Treba ih i razumjeti jer su se Europljani toga doba sa sjevernjacima susretali isključivo kada su im ovi pljačkali i palili sela. Epitet neurednih vjerojatno su im priskrbile njihove duge (iako uvijek počešljane kose), a da su bili prljavi jednostavno nije istina jer su se prali redovito i više od svih drugih naroda – i to narednih sedam, osam stoljeća.
Međusobno se Vikinzi nisu prepoznavali ili smatrali sunarodnjacima, ovo zajedničko borbeno ime, jednako kao i mirnodopsko – Normani, nadjenuli su im oni koji su o njima govorili. Ipak, svi su govorili staronordijskim jezikom, koristili runsko pismo i štovali ista božanstva, a iza sebe su ostavili prepoznatljivu umjetnost sa životinjskim motivima.
Strašni Vikinzi: Srednjovjekovni mirišljavci nad čijim se higijenskim navikama zgražala smrdljiva Europa
+0
Određeni surovim klimatskim uvjetima, preci današnjih Islanđana i Skandinavaca bili su najvještiji moreplovci svog doba, zbog čega su mogli otkrivati nova područja i otimati zemlju drugim narodima, pa su time nadoknadili život u negostoljubivom okruženju. Barbarstvo koje im se pripisuje kao "dominantna djelatnost", zapravo su bili rijetki (ali pamtljivi) izleti - uglavnom su živjeli puno mirnijim životom zemljoradnika, stočara i ribara.
Klasni sustav koji je odredio bog
Od 8. do 11. stoljeća, koliko je trajalo „vikinško doba“, živjeli su uglavnom ruralnim predjelima, u izoliranim obiteljskim zajednicama ili malim selima, a bavili su se poljoprivredom, stočarstvom i ribarstvom. Vikinško je društvo bilo uređeno do u detalje, a na prvom je mjestu bila dobrobit zajednice. Društveni sustav organiziran je prema stihovanom tekstu na staronordijskom jezku koji opisuje kako bog Heimdall, predstvaljajući se kao Ríg, posjećuje tri kućanstva, a opisna imena, položaj i zadaci njihovih članova postali su temelj normanskog klasnog sustava.
Izvan klasnog sustava, iznad svih bili su kraljevi, koji su kasnije postali četvrta klasa. Najviša klasa ili "Jarl" bili su cijenjeni i bogati, a u bitkama su sudjelovali kao vojskovođe. Srednja klasa ili "Karl" bili su slobodni ljudi, uglavnom zemljoradnici, ali mogli su i posjedovati zemlju, a iz njihovih je redova dolazilo najviše vikinških ratnika. Najniža, obespravljena klasa – "Thrall", bili su robovi bez ikakvih prava, a u robovi su postajali ili rođenjem ili ako bi toliko osiromašili da se nisu mogli brinuti za sebe.
Robovlasništvo je jedna od institucija vikinškog društva o kojoj se ne govori često, iako je porobljavanje i preprodaja robova bila jedna od važnih gospodarskih djelatnosti – a robovi su često korišteni i kao valuta. Nakon svakog vikinškog osvajanja, svi porobljeni bi isti čas izgubili status ljudi i postajali su - stvarima. Međutim, svoju su slobodu mogli i otkupiti.
"Opušteni" patrijarhat
Život i dinamika odnosa srednje klase također su bili točno određeni. Na selima se živjelo u dugačkim prizemnicama, od drva i treseta, prekrivenih travnatim krovovima, u koje bi svjetlo dopiralo najčešće jedino kroz otvorena vrata, a dodatni izvor svjetlosti najčešće nije bio prozor nego dimnjak. Općenito, život je na selu bio organiziran tako da se muškarci bave onim oko kuće, a žene kućom.
Djevojke za udaju bi se prodavale, a njihove bi obitelji spremile miraz. Iako je društvo bilo patrijarhalno, uživale su neke "privilegije" koje europske žene ponekad neće vidjeti do 20. stoljeća. U odsustvu supruga mogle su upravljati imanjem i glasati, smjele su nasljeđivati imovinu, ali i – zatražiti razvod, a ako bi za povod razvodu bio kriv muž, imale su pravo i na povrat miraza.
Nosili su jednostavnu odjeću, tkanu ili krznenu, a imali su obvezna tjedna kupanja i propisanu svakodnevnu higijenu – umivanje i češljanje. Zabavljali su se uz društvene igre ili borbe konja, alkohol je bio napitak za sve uzraste, a iako nisu imali hramove i svećenike, redovito su se okupljali i na vjerskim ritualima. Vrhovnim se bogovima zahvaljivalo prinošenjem darova – hrane, pića, životinja, ali i ljudi. U smrti ih je, baš kao i u životu, određivala klasa, pa nisu svi, suprotno uvriježenom mišljenju, bili spaljeni, na brodu – i to je bio privilegij bogatih. Ostali su bili – samo spaljeni.
Opasna po život: Rijeka u kojoj se kupaju milijuni ljudi puna je toksične pjene
