Ako ste se u šetnji šumom iznenadili ili čak uplašili ugledavši pougljenjene prste kako pokušavaju odgurnuti srušeno deblo koje ih je „poklopilo“, vjerojatno ste susreli gljivu priličnog plastičnog imena – mrtvačevi prsti. Riječ je o gljivi Xylaria polymorpha, mješinarki baš poput tartufa, ali bez hranjive i gastronomske vrijednosti.
Ove gljive plaše šetače diljem svijeta. Rasprostranjene su u Europi, a ima ih i u Aziji, Australiji i Oceaniji, Africi i Sjevernoj Americi. Najčešće susreću u bukovim šumama, a vole i stabla jabuke, javora, bagrema i brijesta. Rastu iz panjeva ili srušenog i trulog drveća, zbog čega ih nije lako primijetiti, ali kada ih na takvom staništu ugledate, dojam je još jeziviji.
Ime su dobile zbog toga što redovito imaju više duguljastih izdanaka koji su na vrhu zaobljeni i visoki 3 do 8 centimetara, zbog čega dobro glume ljudske prste - i na rukama i na nogama. Mlade gljive (jer neobično zvuči „mladi mrtvačevi prsti“) svijetle su boje, sivkaste ili sivosmeđe, i takve susrećemo u proljeće, a kako stare postaju sve tamnije pa do kasne jeseni postaju gotovo crne, drvenaste i prekrivene grubim bradavičastim izraslinama.
Meso ove gljive bijele je boje, ali vrlo tvrdo i sve drvenastije kako stari, pa se zbog toga ne jedu, iako nisu otrovne. Osušene se koriste u ajurvedskoj medicini.
Gljiva kao niti jedna druga: Ljekovita lavlja griva koja ima okus poput škampa
