Galerija
Rijeka Trebižat, kako je nazivaju najvećim dijelom njezina toka, ponornica je koja silazi u podzemlje čak osam puta na svome 50-ak kilometara dugom putu od Posušja preko imotskog kraja do Ljubuškoga i ušća u Neretvu. Njezina posebnost nisu samo brojni slapovi i druge ljepote koje stvara u kršu, kao ni to da je jedina europska ponornica s tako velikim brojem poniranja. U svojoj neuhvatljivosti ona i svaki put kada se pokazuje na površini – nosi drugo ime.
Tako je u Hercegovini i Dalmatinskoj zagori poznaju kao Culušu, Ričinu, Brinu, Suvaju, Maticu, Vrljiku, Tihaljinu, Mlade i Trebižat. U okolici Imotskog zovu je Vrljika, od izvora u Peć-Mlinima do ispod Klobuka zovu je Rika, pa postaje Tihaljina, a kada se napuni mladom vodom Mlade, a u Trebižatskom polju do Neretve, jasno, Trebižat. Čitavom duljinom svoga toka ova rijeka sa svojim kanjonima, slapovima, krivinama, mostovima, gazovima, skakalima, baš kao i svojim imenima, govori o povijesti kraja kroz koji protječe, o njegovim ljudima i što im je značila, i bilježi fantastičnu kršku priču ispletenu od kamena i vode.
Jača od kamena
U gornjem dijelu toka koji protječe kroz Hrvatsku, u Imotskome polju, srećemo je kao Suvaju, Vrljiku i Maticu. Suvaja spaja akumulacijsko jezero Ričice ili Zeleno jezero s Prološkim blatom. U blizini je vrelo Vrljike, koja kada prijeđe granicu postaje Matica. Kod Drinovaca je Matica ponirala stoljećima, sve dok krajem dvadesetog stoljeća zbog hidroelektrane Peć Mlini nije reguliran njezin ponor i stvoreno jezero Nuga. U Peć-Mlinima rijeka izvire pod imenom Tihaljina i nastavlja svoj put prema Neretvi. Iz svoga pećinskoga izvora razlijeva se u više slapova i brzaca, uz koje još stoje stare vodenice po kojima je mjesto i dobilo ime, a danas je ovdje i popularno izletište i avanturistički park.
U blizini Kavazbašina mosta iz 19. stoljeća Tihaljina se oduvijek prelazila. Prije izgradnje mosta tu su bila skakala – kamene gromade izravnatog vrha, teške i nekoliko tona, koje su povezivale njezine obale. Nakon što se Tihaljina napije izvorske vode iz vrela Klokuna kod Klobuka i pretvori u Mlade, ubrza i pravi se važna svojom ljepotom kod slapa Koćuša kod sela Veljaci, koji ne impresionira svojom visinom (visok je samo pet metara), nego širinom. Kod mjesta otok i rijeke Prokop naša junakinja postaje Trebižat, kako će se zvati sve do Neretve. Nekoliko kilometara od Ljubuškog, u selu Hrašljani Trebižat se obrušava u 15 metara visok slap Čeveljuša.
U svojem donjem toku, kod sela Studenci oblikuje vodopad Kravica, jedno od najzačudnijih mjesta ovog ionako ionako poetično lijepog dijela Hercegovine. Kravica je vodopad visok gotovo 30 metara, s prirodnim amfiteatrom promjera 120 metara. Danas je Kravica središte (svjetovnog) turizma ovog kraja s avanturističkim parkom i zip-lineom, uređenim šetalištima, penjačkim smjerovima i feratama koji su zamijenili stare mlinice i stupe za valjanje sukna. Poslije Kravice Trebižat mirno teče prema Neretvi, kao da se nije upravo strmoglavio jednim od najljepših kanjona bliskog nam juga.
Uz čitav tok Trebižata ili koko je već želite nazivati, brojni su tragovi ljudi, od prapovijesti i vremena starih Rimljana, srednjeg vijeka i njegovih čvrstih utvrda, doba Turaka i silnih legenda o nesretnim ljubavima, neokaljanoj časti i tihom životu skromnih ljudi koje je odredila ova rijeka. Njihovi će vas potomci danas, na mirnim okukama koja stvara, kupalištima, uz glasne bukove i romantične vodopade, ugostiti (kao da su vam dužni) svježom, pred vama ulovljenom ribom i najukusnijim jelima nastalim na malim plodnim oazama koje je stvorila Tihaljina ili Trebižat ili… u vrućem kamenu i golom kršu. Njihova toplina nahranit će vas baš kao prevrtljiva voda ove rijeke hrani ono malo suhe crvene zemlje.
Mračna strana raja: Otoci s kojih se najveći gušteri na Zemlji švercaju za 35 tisuća eura
