Jedna od najneobičnijih planina na svijetu smjestila se u Australiji – gorje Olgas izgleda poput kakvih nepravilnih kupola, ili kako su zaključili istraživači u 19. stoljeću, kao divovski ružičasti stogovi sijena naslonjeni jedni na druge. Sa svojih 550 metara Olgas, ili kako se još naziva: Kata Tjuṯa („mnogo glava“) visoka je otprilike kao dva Eiffelova tornja. Te čudnovate kupole na jugu Sjevernog teritorija zbog izmaglice na visokim temperaturama djeluju poput kakvog priviđenja.
Najviša od njih, Olga, uzdiže se na 1066 metara, a 1872. istraživač Ernest Gilles nadjenuo joj je ime u čast princeze Olge Nikolajevne, kćeri ruskog cara Nikole I. To ga je molio uvaženi njemačko-australijski znanstvenik i botaničar Ferdinand Mueller iz zahvalnosti prema tituli baruna kojom mu je princeza Olga ukazala čast za njegova postignuća.
Olga je ujedno i najviša točka u Nacionalnom parku Uluru, svetom tlu Aboridžina. Gorje je nastalo od dijelova planine koja je upala u more. Prije nego što se povuklo, more ih je zaokružilo u glatke oblike, a potom ih je obavio pijesak. Stijene koje nisu mogle odolijevati surovim uvjetima u međuvremenu su se također izmrvile u sitni prah.
Između kupola provlače se uski prolazi i klanci koji rijetko vide sunca, ali ih zato nemilosrdno dotiče vjetar i stvara jezive zvukove. U Dolini vjetrova, jarku koji se nalazi u središtu gorja, nalazi se zelena oaza u kojoj rastu akacija, metvica i cvijeće.
Mnogobrojne biljke na tom području prežive uz tek 200 mm kiše godišnje zahvaljujući bazenima u kojima se ona skuplja. Upravo iznad nje najbolje je mjesto za promatranje crvenkastih kupola.
