Cinabarit je prirodna ruda žive intenzivne crvene boje, od koje se dobiva pigment vermilion – a koristio se još prije 30 tisuća godina, kada su njime paleolitski slikari ukrašavali špilje u Španjolskoj i Francuskoj. Živa je oduvijek fascinirala ljude – alkemičari su vjerovali da se može pretvoriti u zlato ako se kombinira s drugim metalima, dok se sve do početka 20. stoljeća koristila kao lijek protiv sifilisa, sve dok se nije doznalo da izaziva ispadanje zuba, oštećenje živaca i propadanja organizma.
Kineski alkemičar Ko-Hung u 4. stoljeću čak je vjerovao da premazivanje stopala živom omogućuje hodanje po vodi, a iskapali su je i Rimljani, često s kobnim posljedicama zbog trovanja. Budući da je izuzetno toksično i hlapljivo, “živo srebro” kakvo smo do jučer koristili u toplomjerima s vremenom je zabranjeno.
Riječ je o iznimno teškom metalu, čak 13,6 puta težem od iste količine vode, a u Zemljinoj kori prisutan je u vrlo malim količinama – rjeđi je od uranija, ali nešto češći od zlata i srebra. Zanimljivo je i da je živa jedini metal koji je na sobnoj temperaturi u tekućem stanju, što je dodatno pridonijelo njezinoj mističnosti kroz povijest.
Najveći svjetski izvori žive dugi niz godina bili su rudnici u Almadénu u Španjolskoj, koji su tijekom dva tisućljeća rada proizveli goleme količine - pritom je stradala većina radnika, mahom zatvorenici i robovi.
Živa je fascinirala i umjetnike koji su od nje radili dvorske fontane, a jedna od njih može se i danas vidjeti u Barceloni. Izradio ju je Alexander Calder, po narudžbi španjolske republikanske vlade za izložbu u Parizu 1937. godine. Djelo je svojevrsna posveta Almadéni i podsjetnik na opsadu generala Franca; zamišljena je kao pandan Guernici i strahotama Španjolskog građanskog rata. Danas se Calderova Fontana žive nalazi u Fundaciji Joan Miró u Barceloni, smještenoj na brdu Montjuïc, gdje je izložena iza stakla kako posjetitelji ne bi došli u doticaj s otrovnim metalom.
Mala Venecija, plamenci i mjesta bez turista: Divlja strane Italije na samo par sati od granice
