Od modnog dodatka do omče oko vrata, bezbroj je načina na koji se može percipirati jedna obična kravata. Antonio Ćurić koji je godinama radio kao direktor u jednom stranom osiguravajućem društvu, pripada ovoj drugoj skupini. Iako je godinama radio dobar posao koji mu je ležao, imao odličnu plaću i vozio sjajan automobil, ipak nije živio hrvatski san.

"Svako jutro sam se morao probuditi i staviti kravatu. To me mučilo. Počela me deprimirati, osjećao sam se sputano, kao da idem kopati kanale...“, prisjeća se Toni kako se osjećao prije nekih sedam godina. No nije se prepustio. Razmišljao je, razmišljao i dosjetio se načina na koji je više neće morati vezati. Odlučio se baciti u proizvodnju likera koji se danas na tržištu prepoznaju pod imenom Boombar.

"Lova je tada bila odlična, imali smo brutalne uvjete, ali sam se osjećao kao da sam na krivom mjestu. Proizvodnja me oduvijek zanimala, a još sam jedino trebao odlučiti što ću raditi. Tražio sam nišu u kojoj ću biti ravnopravan konkurenciji, u kojoj nema reklame jer ona sve ubija. Zanimljivo je da nitko u mojoj obitelji nije nikad napravio vino, pa ni litru rakije, ali nisam se dao smesti nego potražio tehnologa. Došao sam do pokojnog Nikše Malteža koji je tad bio u mirovini. Nazvao sam ga, a on me pitao što želim. Odgovorio sam mu kako hoću raditi likere, a on će na to: 'Mali, pa ti si lud! Svi bježe od privatnog posla, a ti se u njega guraš. Ali ako si toliko lud, kad možeš doći?' Odgovorio sam mu da mogu sutra, sjeo u avion i došao u Split“, prisjeća se Toni, a ostalo je povijest.

Od ideje do prve boce prošle su dvije godine, a prvi okus koji je napravio bila je suha šljiva. Na nju se odlučio jer je nitko tada nije radio u Hrvatskoj, a osim toga baš ih voli pojesti. Kako kaže, vodio se za parolom: „Ako ideš na postojeće ljestve, onda si uvijek iza nekog i gledaš mu u dupe. Bolje postavi svoje ljestve na koje ćeš se popeti, pa ćeš biti prvi.“

Boombar - 1 (Foto: Boombar)



S dobrim proizvodom otvaraju se mogućnosti. Naravno, papirologija i administracija kompliciraju stvari, ali Toniju je bilo dovoljno podijeliti boce i pričekati da zazvoni telefon. Danas se u brojnim kafićima i klubovima toči Boombar, a posljednji hit u nizu jest liker koji je poput tekućih pralina od lješnjaka. Osim lješnjaka omiljen je i zimski miks jabuke i cimeta, a proizvodi i zelenu jabuku te bazgu. Višnja, borovnica i medica tu su za klasičare, a od neobičnijih okusa priprema se i cheesecake, kao i tekuća makovnjača.

> Priča o portugalskom "ratnom" vinu iz čarobne doline

"Prve dvije godine bio sam tehnolog, dostavljač i skladištar. Sve sam radio sam. Funkcionirao sam po sistemu pokušaja i pogreške, sve dok nisam dobio što sam htio. Bila je borba. Prodao sam i ženin i svoj auto da kupim strojeve, digao sam kredit i našao se u situaciji da nismo imali za jogurt. Dan prije nego što su mi trebali isključiti struju pitao sam se nisam li pogriješio. Srećom, moja supruga je tigrica i govorila mi je da sve dok imam viziju i volje, možemo nešto napraviti. Nikad nije zaustila 'rekla sam ti'. Sad mogu reći da nam je krenulo i sretan sam zbog toga“, kaže Ćurić.

Danas Toni kravatu nosi u rijetkim prilikama, može si priuštiti i spavanje nakon ručka, a najbolje je od svega što konačno punim plućima uživa u onome što radi, a to se može i okusiti pod Boombar etiketama.