U potrazi za najboljim sladoledom obišli smo neke od najpoznatijih slastičarnica u Zagrebu, te vam možemo preporučiti djelić najboljih okusa najdraže ljetne poslastice!
Odmah na početku testiranja, odustao sam od ideje da u svakoj slastičarnici isprobam iste okuse, pa da na kraju dam nekakvo mišljenje, koji je od njih najbolji. Šteta bi jednostavno bilo u najboljim slastičarnicama grada, ograničiti nepce na okuse čokolade i vanilije, kad dio tih slastičarni imaju neke fantastične sladolede koje drugi uopće nemaju u ponudi.
Stoga sam kuglice uzimao po preporuci zaposlenika ili prijatelja (primjerice, od više sam ljudi čuo za pistaciju u Amelie) i kušao, jednu po jednu, dan za danom. Iz toga sam došao do zaključka, koji okusi valjaju, a koji ne, u sljedećim zagrebačkim slastičarnicama. Pa krenimo redom, baš onako kako sam ih i obilazio...
Oranž, Ilica 7
Nedaleko od glavnog zagrebačkog trga smjestila se slastičarnica napisana po 'Vuku'. Zapravo, ovo je više od slastičarnice, jer tu možete popiti i čašu dobrog vina, ali s obzirom na sladoled koji je smješten u rotirajućim posudama i zove vas s Ilice da ga probate, Oranž možemo ubrojiti i u slastičarnice.
Kako ipak više volim čokoladne okuse nego voćne, odlučujem isprobati dva i pitam 'sladoledaricu' za preporuku. Ljubazno mi savjetuje Bacio (nema veze s Bacio Perugini) i Ferrero Rocher. Kuglice uzimam u kornetu, ovaj put ne tražim preljev (inače uvijek) i nadam se kako ću se osvježiti finim okusima. No, ubrzo zaključujem kako u potpunosti griješim.
Bacio koji je na vrhu nema dovoljno jak niti intenzivan okus, i više podsjeća na nekakav sladoled koji se 'štanca' na traci nego na fini pomiješani i napravljeni sladoled, kakav u slastičarni očekujemo. Riječ je o čokoladi s komadićima lješnjaka, ali sve je to prilično mlako. S druge strane, Ferrero je nešto boljeg okusa, mada na Ferrero Rocher, kako sugerira imenom, uopće ne podsjeća. Sve u svemu, za sladoled koji cijene 9 kuna po kuglici, ovo je definitivno premalo.
Millennium, Bogovićeva 7
U samom 'centru centra', na adresi Bogovićeva 7 smjestila se slastičarnica Millennium. Impresivna je i veličinom, ali i ponudom sladoleda, pa sam u testiranje svakako odlučio ubaciti i nju. Kroz nju dnevno prolazi ogroman broj mušterija pa zašto ne bih i ja probao taj navodno, ukusni sladoled.
Od mora kuglica koje se ovdje nude, naručujem dvije i biram kornet umjesto čašice, a u njemu se nalazi kuglica Orea i kuglica pistacije s listićima badema (inače sam veliki poštovatelj pistacije, a i bademi mi nisu mrski, pa reko', da probam). Plaćam račun 20 kuna (nije malo, najskuplja kuglica na testu) i počinjem istraživati okus sladoleda. Prvo što primjećujem su zaista ogromne kugle, ovdje se na količini zbilja ne štedi.
Najprije probavam Oreo okus – kremast je dovoljno, u njemu se naravno nalaze komadići Oreo keksa (ni na tome se ne štedi) nije presladak, već odaje dojam da su omjeri točno pogođeni. Oreo je ovdje za preporuku. Na red potom dolazi pistacija s listićima badema. Ukusna je, okus pistacije na prvu je dovoljno intenzivan, no što sam više lizao sladoled, nekako mi je okus bio dosta slabiji. Listići badema se osjete, ali za moj ukus, ovaj sladoled je malo presladak, i uvjeren sam da se ovdje, u šarolikoj ponudi, da naći i bolja kuglica.
Amelie, Vlaška 6
Uz ovu, može se naći još na dvije adrese, ali mene je put nanio u centar grada pa sam otišao na početak Vlaške. Velika prednost je i malena, ali prekrasna terasa kraj koje više ne prolaze automobili, pa je ovdje ugodno sjediti pod hladom suncobrana. Slastičarna nema veliki izbor sladoleda, maksimalno deset, i uglavnom prevladavaju klasični okusi.
Dakle, ovdje nećete moći birati kao primjerice u Millenniumu između nebrojenih vrsta, već ćete jesti dobro poznate okuse. To me nije smetalo, pa sam naručio pistaciju i Amelie, jedinu kuglicu koja odudara od standardnih s obzirom da se radi o mješavini vanilije, šumskog voća i badema. Plaćam 19 kuna (pistacija je 10, Amelie 9), 'velikodušno' ostavljam kunu viška i uzimam dovoljno veliku porciju sladoleda u čašici.
Započinjem prvo s pistacijom koja me, najblaže rečeno, ostavlja bez teksta. Za razliku od istog okusa u Millenniumu, pistacija je ovdje kuglica koju bi valjda umjesto ambrozije jeli i bogovi dok ispijaju nektar i odmaraju na Olimpu. Kremasta, fina, jakog okusa koji se ne mijenja cijelo vrijeme kušanja, oduševljava me i zaključujem da će ovo definitivno biti jedna od najboljih kuglica na cijelom testiranju. Nakon ovog teško je probati išta drugo, ali ipak, čeka me još i Amelie.
Tu prevladava vanilija, ali je ugodno popunjena šumskim voćem, koje se itekako osjeti. Badem iskreno i nisam 'nanjušio', možda je tako i zamišljeno, no kombinacija voća i vanilije za svaku je preporuku. Pa ako je jedan od vaših sladolednih favorita vanilija, a volite i voćne okuse, svakako posjetite slastičarnu Amelie i naručite istoimenu kuglicu. Al naravno, ne zaboravite i tu nenormalno dobru pistaciju.
Chocolat 041, Masarykova 25
Na samom dnu Masarykove ulice, na mjestima gdje su se nekad skupljali ljubitelji novovalne glazbe, legendarni kapetan Vatrenih, Zvonimir Boban, otvorio je slastičarnicu koja je vrlo brzo osvojila srca Zagrepčana i njihovih gostiju.
Čim ušetate u lijepo sređeni prostor, pred vama se stvori more sladolednih okusa, i zbilja nije jednostavno odlučiti se koji izabrati. S obzirom kako čokoladu obožavam, i u mojoj blizini nestaje brzinom svjetlosti, najčešće uzimam jedan čokoladni okus. U bogatoj ponudi biram čokoladu s cimetom kojoj dajem prednost ispred čokolade s mentom. Za drugu kuglicu pitam preporuku, na što mi mlada ljubazna djelatnica preporučuje Malagu, dok je moj favorit ipak cheescake. Kako bi se lakše odlučio daje mi po žličicu svakog okusa na probu, i ipak odabirem Malagu. Kuglice naručujem u kornetu i testiranje kreće.
Okus Malage je vrlo dobar, krema je fina, sladoled je punog okusa, a zadovoljstvo mi stvara što nalazim kako usitnjene, tako i cijele grožđice (zagrizao sam dvije, tri valjda). Ovo je pravi okus ljeta, idealan je za ovo doba i s njim pogriješiti ne možete. A sad, čokolada s cimetom! Za nekog tko voli čokoladu, ali i cimet, ovaj odabir je bio pun pogodak, jer je sladoled jednostavno sjajan i jedan od najboljih koje sam dosad kušao. Okus je pun, težak, često i 'opor', te zaključujem da je ovo možda bolje jesti u hladnije dane.
No, tko jako voli okus čokolade neka isproba sad, samo znajte da uz ovo divno tamno čokoladno čudo definitivno nije potrebno uzimati nikakvu dodatnu kuglicu, jer ste nakon nje potpuno siti. Cijena svih kuglica je 10 kuna, osim pistacije koja 'kod Bobana' dođe 12 kuna. Nju je uzela kolegica, tako da sam ukrao malo i njenog sladoleda. Zaslužuje visoku ocjenu, ali, ako već moram birati, prije bi izabrao pistaciju iz Amelie, koja mi je i dosad top kuglica cijelog testiranja.
Vincek, Ilica 18
Napokon je došla na red i vjerojatno najpoznatija zagrebačka slastičarna, jer kakav bi to test sladoleda u metropoli bio bez posjete Vinceku? Slastičarnica je to koja se ponosi tradicijom koja traje gotovo 40 godina (započeli 1977.), a danas diljem grada u njihovim delicijama možete uživati na pet različitih mjesta.
Mene je put doveo u Vincek koji se nalazi u blizini glavnog zagrebačkog trga, i gdje sam kao i svugdje do sad, naručio dvije kuglice sladolede koje sam ovdje platio 16 kuna, što će reći kako je ovo (uz onu u Orijentu) najpovoljnija kuglica na testu. Kako bi se malo odmakao od čokoladnih okusa, odlučio sam uzeti bazgu (volim sve što ima veze s bazgom, gotovo sam 'bazgofil') i cheescake.
Prva kuglica u kornetu je bazga. Liz, dva, tri, i na svoju veliku žalost moram zaključiti kako je grozna. Sladoled je presladak, kao da jedem šećer s natruhama bazge, a od svih isprobanih okusa do sad, ovaj je uvjerljivo najgori. Ipak, bazgu sam nekako dovršio (nije red da jedan stokilaš ne može pojesti kuglicu kakva god bila) i krenuo na cheescake, nadajući se da će biti bolji. Njegov okus je vodenast, nema dovoljno kreme, a i naišao sam na kompletno zaleđene maline koje nikako ovdje ne odgovaraju.
Dakle, za mene je sladoled u ovoj kultnoj slastičarni najlošiji od svih na testiranju, ali uvijek postoji nada da su barem čokoladni okusi nešto bolji, jer bazga ne zaslužuje prolaznu ocjenu, a ni cheescake nije puno bolji.
Orijent, Maksimirska 34
I za kraj testiranja, ostavio sam jednu slastičarnicu koja se ne nalazi u samom središtu Zagreba, Orijent. Slastičarnica prilično duge tradicije smjestila se u blizini Kvatrića, i jedna je od onih koje nose kultni status u gradu.
Od desetak okusa koliko se nudi u ne baš uglednom prostoru (malo uređenja dobro bi došlo, nije mjesto na kojem se poželite zadržati i unutar njega 'riješiti' sladoled), odlučio sam se za kuglicu Night's Watch (napravljena od crnog sezama) i kuglicu Pozdrav s juga koju čine limun, lavanda i med. Dobivam ih u kornetu, plaćam 16 kuna, i prvo što primjećujem su vjerojatno najmanje kuglice dosad i zbilja bi mogli dati i malo veću porciju. Najprije isprobavam Pozdrav s juga i okus je doista odličan. Dovoljno je kremasta, sva tri okusa, limun, lavanda i med itekako se dobro osjete i ovo je zasigurno jedan od najboljih sladoleda od svih isprobanih. Jedina mu je zamjerka zapravo, već spomenuta veličina kuglice.
Pod jezik mi ubrzo stiže i Night's Watch okus. Radi se o novoj kuglici u ponudi, međutim, meni nije ni izbliza dobra kao ova prva. Cijelo vrijeme imam dojam kako ližem orahnjaču, a ne sladoled. Vjerujem kako će i ovaj okus naći poklonike, ali meni jednostavno nije dovoljno dobar. Za razliku od njega, 'Pozdrav' je pravo malo remek djelo.
