Rijetko koji kraj u Lijepoj Našoj može se pohvaliti toliko raznolikosti na tako malenom prostoru kao što se to može Međimurje. Dovoljno je samo da pogledate raznolikost jezika. Nema toga mjesta u Hrvatskoj gdje se u razmaku od dva kilometra govori dva različita dijalekta odnosno narječja kajkavštine.

To je činjenica po kojoj je Međimurje poznato unutar jezikoslovaca i zbog čega oni izrazito cijene ovaj kraj. No je li to sve po čemu je Međimurje toliko posebno? Naravno da nije. Međimurje je najposebnije po dobrim i marljivim ljudima koji, uz to što su uvijek spremni na teški i mukotrpan rad na zemlji, su uvijek spremni za zabavu i druženje. Tako je i s maškarama, a posebnost maškara, odnosno fašnika, u Međimurju je ta što se u ovo vrijeme vade posebne, stare maske. I to ne bi bilo ništa novo da se ne radi opet o velikoj raznolikosti maski na tako malenom području. No nekoliko je tradicijskih maski po kojima je Međimurje prepoznatljivo.

Lampe

U kajkavskom jeziku riječ 'Lampa' riječ je koja označava usta, a ponekad i lice čovjeka. Stoga ni ne mora čuditi da je ovaj tip maske dobio naziv baš po toj riječi. Lampe su drvene maske u obliku ljudskog obraza uz dodatak životinjskog elementa tipa rogova, svinjskih ušiju ili gubice i slično.

Osoba koja nosi 'Lampu' naziva se naphanec a, uz masku, na sebi ima tradicionalnu nošnju, gače i robaču, od domaćeg platna. Ispod nošnje ispunjen je slamom te nosi predmete za stvaranje buke i plašenje poput lanaca, zvonaca, željeznih vila i slično. Ovo su jedine maske koje se koriste čak u dva navrata godišnje. Prvi put za fašnik a drugi put u predvečerje blagdana sv. Nikole kada je običaj da se obilazi kuće u kojima ima male djece odjeven u sv. Nikolu i krampusa s 'Lampom' na licu.

Lafre

Lafre su maske koje su obično izrađene od komada vrbovog drveta, izdubljene, a izvana grubo izrađene u obliku ljudskog lica, vrlo često grotesknih crta lica. To su u pravilu maske koje nisu bile posebno obrađene, nisu se upotrebljavale boje i bile su gumom pričvršćene na glavu osobe koja ju nosi. Uz drvenu masku 'maškor' je na sebi nosi staru odjeću a ponekad i dijelove narodne nošnje.

Selnički pikač

Selnički pikač nastao je kao želja ljudima da ovom maskom čim prije dozovu ljeto i prizovu kraj još jedne zime. Ovo je zasigurno najprepoznatljivija maska Međimurja. Na glavi nosi pletenu košnicu za pčele a cijelo tijelo omotano je suhom slamom.

U ruci pikač nosi komad biljke čičak (pikač po domaće) kojim bode i tjera zle demone. Cijeli 'kostim' radi se od slamnate užadi koja se plete od slame raži. Tradicionalno raž bi trebala biti ručno sijana i pokošena. Izrađuje se užad dužine 3 do 15 metara, a za jednu masku je potrebno 6 do 7 užadi. Užad se onda namata oko ruku, nogu i tijela osobe, i to tako da se ne primijeti da je slama smotana u užad.

Čaple

U kajkavskom jeziku 'čaple' je naziv za pticu čaplja. Ali maska u nije dobila naziv po tome što liči na istoimenu pticu nego zato jer 'čapla' kao čaplje. Naime riječ je o maskama koje su tradicionalno nosili samo muškarci a sastoje se od drvene maske koja se ne stavlja na lice nego nosi iznad, visoko na štapu, dok je tijelo prekriveno bijelom plahtom.

Maske su u obliku životinja s izduženim njuškama ili kljunovima, drvene kako bi mogle proizvoditi karakterističan zvuk. Uz to što momci maske drže na štapu oni u drugoj ruci drže špagu čijim povlačenjem se pomiče donji dio 'čeljusti' maske i udara u gornji tako proizvodeći zvuk.

Ako želite istražiti tradicijske maske Međimurja moja preporuka je da se uputite u Muzej Međimurja koji je smješten u dvorcu Zrinskih u Čakovcu. 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju