Otići u Rim, a ne vidjeti papu isto je kao posjetiti Siciliju, a ne dati si oduška u isprobavanju neodoljivih arancina, prženih loptica od riže u kojima se kriju svakojaki nadjevi od mesa i povrća. Izvana hrskave, iznutra sočne, toliko su slasne da se mnogi zaljube na prvo kušanje.
Stanovnicima Sicilije arancini su omiljena domaća hrana za gladne goste, ali ovisno o tome na kojoj se strani otoka nalazite naići ćete na drukčije nazive.
Na istočnoj strani otoka koristi se naziv muškog roda (arancino ili arancini u množini), dok je na zapadnoj strani obvezan – ženski (arancina; u množini: arancine). Glavni su akteri te kulinarske debate koja ne prestaje „gradovi suparnici“ Catania i Palermo.
Osim po imenu, razlikuju se i po obliku. U Palermu su zadržali okrugli, originalni oblik, dok u Cataniji imaju ispupčenje kako bi sličili vulkanu Etni. Arapski korijeni zadržali su se na zapadu pa se u receptima koristi šafran, što nije slučaj sa stošcima kakvi se pripremaju u Cataniji.
Kad su rajčice stigle na Siciliju, obje su je strane počele dodavati arancinima, što ih je okusom približilo. Činilo se da razlika u imenu nikome nije smetala, no mediji i društvene mreže uzburkale su vode oko jezične jasnoće te je, kako piše talijanski časopis Internazionale, neslaganje oko roda postala "majka svih sicilijanskih borbi", a uplela se i Accademia della Crusca, talijanska institucija za regulaciju jezika.
Akademija je 2016. objavila posebno izvješće o debati arancino protiv arancina te se odlučila za politički ispravno rješenje. Obje su verzije točne, ali je ženska verzija nešto ispravnija jer je voće u talijanskom jeziku uglavnom ženskoga roda.
Hrana i piće
Dobra stara bijela kava: Zašto je cikorija dobra za nas?
