Ovo počinje rano, u deset, sigurno nam neće dati piti do podneva. Dakle, bit će napeto, i sigurno će shvatiti da sam uljez. Jamačno ću se prestrašiti, orositi i zamirisati im po ječmu i hmelju, pa će me kao u onom SF filmu prokljuviti i izbaciti, znate ono kad Donald Sutherland na kraju filma zaskviči... Brrr...
Titula
No, zašto bi jedan prosječni pivopija želio u svom CV-u imati i prestižnu titulu vinskog eksperta iz najpoznatije svjetske škole kakva je WSET? Puno je razloga. Kad sam bio mali, na Korčuli je bilo divnih vina, ali ih nismo smjeli piti jer smo bili klinci. Pa smo krali, ali smo krali uglavnom kriva, pa smo ih miješali s colom, i dobro da nismo oslijepili.
S vremenom su i nama počeli točiti te fine napitke, a onda smo s prvim plaćama i mi prešli sa Simfonija i Golubica na Geržiniće, Trapane i Buhače. I shvatili da je divno znati nešto više od podjele na crna i bijela. Pa kako svako muško voli zablistati svojim znanjem, ako već nema jahtu ili tvornicu, tako se ovaj tečaj nameće samo po sebi kao nešto zanimljivo, uzbudljivo, potrebno, a i ima za popiti. Pa sam polako ušao u Green Gold i popeo se na kat.
U sobi je bilo dvadesetak polaznika, pred svima po tri čaše, papiri, olovke, isprinti i brošure. Power point je zapet čekao da ga pokrene vrsni vinski znalac Jure Andrijašević, i put u vinski svijet je mogao početi...
Tečaj
WSET se sastoji od tri tečaja, na kraju svakog se piše test na engleskom jeziku i šalje, kao iz još 50 zemalja svijeta - u britanski ured na ocjenjivanje. Na prvom stupnju se u dva navrata po 3-4 sata uči o osnovama poznavanja vina, pa sam si zacrtao da se ona dijele na prirodna, pjenušava i likerska. Kod stilova sam prvi prepoznao da se vina dijele na crna i bijela, a onda su krenuli detalji, suha, polusuha, slatka, laganog tijela, umjerenog tijela, punog tijela...
Kada smo krenuli na klimatološku podjelu vinograda, moj moždani USB je bio blago popunjen za taj dan, ali onda su srećom krenule slijepe degustacije. Kušanje je isto objašnjeno korak po korak, i kad smo pogledali, pomirisali, popili i ispljunuli (bože...) sve što je bilo predviđeno za prvi dio prvog stupnja – shvatio sam da neće biti lako dočekati nastavak.
Dobili smo zadaću da isprobamo tri vina kao ova na tečaju, pa sad imam i alibi za zle jezike koji uvijek njurgaju da kod mene ima previše alkohola, pa se smatrajte pozvanim, pogotovo oni koji znaju nešto više o ovom više nego zanimljivom poslu/hobiju/životu. Do sljedećeg stupnja, uz istraživačko testiranje jednog Jurišić-Kosa...
