Let na metli, čaranje i pripremanje napitaka, crna mačka – sve su to stvari koje povezujemo uz vještice. Ipak, svi smo nekako odrastanjem prestali vjerovati u moć vještica, pa kako je onda moguće da je i dan danas maleno selo od tek 62 duše ekskomunicirano iz Crkve, a na njega je bačena toliko jaka kletva da je samo može ukinuti Sveti Otac!
Kako bi istražila ovu bizarnu priču o vještičarenju, novinarka BBC – a Inka Piegsa-Quischotte zaputila se u malo selo imena Trasmoz u podnožju planine Moncayo. Trasmoz ima dugu povijest vještica, a u njemu i dan danas živi gospođa Lola Ruiz Diaz koja je jedna od 62 stanovnika i ne izgleda baš kao vještica, s obzirom da kraj sebe umjesto metle, drži – laptop.
Ruiz objašnjava da je sve počelo u dvorcu koji se nalazi u selu, gdje su ljudi još u 13. stoljeću odlučili kovati lažni novac. Kako bi držali ostale stanovnike podalje od dvorca, izmislili su priču kako vještice ovdje noću spravljaju čarobne napitke. Plan je uspio i Trasmoz je odjednom došao na glas kao selo kojom vladaju čudne žene na metlama.
U to doba selo je bilo bogato, puno rudnika i rezervi pitke vode. Uza sve, nekim čudom nije bio pod vlašću moćne katoličke crkve, a zahvaljujući kraljevskom dekretu selo nije trebalo ni plaćati poreze obližnjem samostanu Veruela. Čim se priča o vješticama počela širiti regijom, samostanski gvardijan vidio je u tome izvrsnu priliku za kažnjavanje stanovnika i pokušaja nametanja svoje volje. Zatražio je od nadbiskupa ekskomunikaciju cijelog sela, što bi automatski značilo nemogućnost ispovijedi i primanja sakramenata katoličke crkve.
No, bogato selo Trasmoza, u kojem su podjednako živjeli kršćani, Židovi i Arapi, nisu pristali na ucjene ove vrste, a zbog sukoba sa samostanom skoro je izbio i rat koji je srećom spriječio kralj Ferdinand II., stavši na stranu mještana.
Crkva ovo nikad nije oprostila, a kulminacija svega dogodila se 1511. godine kad je papa Julije II. na selo bacio kletvu. Srećom, kletvu može ukinuti bilo koji novi papa, ali spletom okolnosti to se do dana današnjeg nije dogodilo.
Nakon protjerivanja Židova iz Španjolske, selo je počelo pustjeti, pa od nekadašnjih deset tisuća, danas broji tek 62 stanovnika. Ovdje više nema ni škola ni dućana, već samo jedan kafić.
Gospođa Ruiz, jedna od 62 duše u selu, bavi se pripravkom napitaka od ružmarina i žalfije, koji prema vjerovanju tjeraju loše i negativne misli i donose sreću. Hm, ili ipak, sudeći na kletvu koja je još na snazi, priprema nešto drugo?
