Znamo da su mjesta za kršćanska hodočašća obilježena vjerskim motivima poput krunica, križeva, svijeća i skulptura, no jedno hodočasničko mjesto na sjeveru Litve uistinu je podiglo stepenicu po tom pitanju.
Naime, riječ je o brdu na kojem se nalazi preko stotinu tisuća drvenih i željeznih križeva svih veličina i oblika. Na mnogima od njih nalaze se krunice koje na jakom vjetru proizvode posebnu glazbu, a atmosfera noću je istovremeno lijepa i zastrašujuća.
Zbog svega ovoga, mjesto je postalo popularno i među „običnim“ putnicima i turistima koji takvo nešto nemaju u svojim zemljama.
Kako je počelo postavljanje križeva i zašto, još se ne zna sa sigurnošću. Vjeruje se kako su prvi križevi postavljeni nakon ustanka protiv ruskog carstva 1830. godine kada je počeo poljsko-ruski rat. Kako obitelji nisu znale gdje su pokopani njihovi stradali, počeli su spontano donositi križeve na ovo brdo.
Tako je ovo mjesto u povijesti Litve ostalo simbol miroljubive pobune i nacionalnog ponosa, a danas je dozvoljeno postavljanje križeva manjih od 3 metra bez ikakve posebne dozvole.
Isto tako, ne zna se točan broj postavljenih križeva, ali procijenjeno je da ih je početkom 1990-ih postavljeno oko 55 000, dok ih je 2000-ih bilo čak stotinu tisuća. Godine 1993. brdo je posjetio i sam papa Ivan Pavao II koji ga je proglasio mjestom nade, mira, ljubavi i žrtve.
Izrada križeva i rezbarenje ikona znanje je koje se prenosilo s generacije na generaciju, pa je čak i UNESCO prepoznao ovo umijeće kao nematerijalnu kulturnu baštinu Litve, te simbol nacionalnog i vjerskog identiteta.
Brdo nema službenog vlasnika ni nadležno tijelo, već o njemu naizmjence skrbe volonteri i razne organizacije. Direktorica turističke zajednice grada Šiauliai objasnila je novinarima National Geographica što ovo mjesto čini uistinu posebnim: „Nije bitno tko ste ni kojoj vjeri pripadate. Kanonski rituali Crkve ovdje nisu važni. Vrata ovog mjesta su uvijek otvorena jer vrata ne postoje. Ovdje se priroda miješa s kulturom, omogućujući svakome njegovo unikatno iskustvo.“
