Galerija
„Među nositeljima je i jedan pripadnik snažnijeg spola, Pavo Franjin, koji radi na svom tkalačkom stanu i izrađuje nošnje, a ima i svog nasljednika, tridesetogodišnjeg Filipa Golubovog Cara.“ otkriva voditeljica centra Jasmina Doboš.
I djeca iz Osnovne škole Draž uče izrađivati baranjski vez na način na koji su to radile njihove bake i prabake jer se u školi tradicionalni baranjski običaji njeguju kao izvannastavna aktivnost.
Od Jasmine Doboš možete doznati i kako u Belom Manastiru postoji i stari vinski podrum u vlasništvu Milana Dvornića – samoukog slikara, vinara i etnografa – velikog ljubitelja baranjskih običaja i tradicije. Njegov je podrum prava mala etno-zbirka u kojoj je zadržano sjećanje na to kako se vino proizvodilo davnih dana. U malim količinama Dvornić vinificira sortu kadarku, koja je autohtona u Vojvodini, ali je nekada bila široko rasprostranjena na području Srijema i Baranje.
Osim umjetničkih, zanimljive su i izložbe suhomesnatih delikatesa kojih u Baranji ne nedostaje. OPG Branko Radonjić ponosi se svojim kulenima, sekama, kobasama, pečenicama i ostalim delikatesama od svinje mangulice. U mjestu Podolje sirana Lenđel proizvodi vrhunske sireve, zahvaljujući slobodnom uzgoju krava na pašnjacima i vlastitoj proizvodnji hrane za životinje. Osim zbog hrane, u Baranju vrijedi krenuti i radi vina. Bor-Anya s mađarskog se prevodi kao vinska majka ili majka vina, a posjetiti Baranju bez uživanja u Bakhovoj kapljici gotovo da je svetogrđe. Mnoge iznenađuje činjenica kako Baranja ima podjednak broj sunčanih sati godišnje (oko 2200) kao i sunčani Hvar, s razlikom hladnih noći koje pogoduju nakupljanju iznimno važnih kiselina u grožđu.
Legenda o Crvenoj Marti
U vinu je, navodno, voljela uživati i Crvena Marta, feudalka duge crvene kose, koja je vladala današnjim Zmajevcem. To se mjesto prije stotinjak godina zvalo Vörösmart (što na mađarskom znači upravo Crvena Marta), prema okrutnoj vladarici koja je naplaćivala prelazak preko Dunava po visokoj cijeni od jednog zlatnika. Ljude koji nisu mogli platiti, tjerala je na rad u svojim vinogradima. Glave joj je došao dobri kralj Matija Korvin, koji je čak u Budimu čuo za glasine o Martinoj zloći te se pošao sam u njih uvjeriti. Prerušen u siromašnog seljaka, zatražio je prijevoz skelom preko Dunava te je glumeći da nema zlatnik kojim bi platio, završio u vinogradu. Po povratku u Budim, poslao je Marti pismo kojim ju upozorava na to kakvih se strahota nagledao, a Marta, uplašena za svoju sudbinu, natovarila je na kočiju sve svoje zlatnike i zajedno s njom se utopila u Dunavu.
Današnji život stanovnika Zmajevca nije baš tako težak, ali kako doznajemo od Ivana Gerštmajera, četvrte generacije vinara u ovom malom mjestu, veliki problem je iseljavanje. Ovdje danas živi manje od 200 stanovnika, a prije rata bilo ih je oko 1500.
"Zmajevac je prije 200 godina bio centar vinarstva i vinogradarstva Baranje. Podrum Gerštmajer potječe iz 1854. godine, a takvih je u Zmajevcu nekada bilo preko 250. Danas se trend vinarstva pomalo vraća u ovaj dio Baranje, a želimo vjerovati da i mi, kao najstarija vinarska obitelj ovog kraja, pridonosimo tom oporavku", otkriva vinar koji uzgaja osam sorata: graševinu, koje ima najviše, zatim chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli, pinot sivi te cabernet sauvignon i frankovku.
Velika vina
Ukoliko ste pobornik ekološke proizvodnje, tada obavezno svratite i u obližnju vinariju Kalazić. Riječ je o jednoj od svega tri ekološke vinarije na čitavom području Slavonije i Baranje, a da bi bilo bolje da se snažnije okrenemo prema tom trendu smatra enolog Damir Zrno. Na taj bismo način prevenirali brojne bolesti vinove loze i naravno, pospješili zdravlje manjim unosom pesticida. Nažalost, smatra, eko certifikat u Hrvatskoj nije prepoznat kao dodana tržišna vrijednost u očima potrošača.
U susjednom surduku, što je turski naziv za usjek u brdu s tipičnim gatorima, vinskim podrumima ukopanima pod zemlju koji omogućuju stabilnost temperature tijekom cijele godine i na taj način poboljšavaju kvalitetu vina, smjestila se poznata vinarija Josić koja je nedavno otvorila novi pogon kapaciteta 300 tisuća litara, a koja predstavlja životno djelo marljivog Damira Josića. Uz vinariju, Josićevi su vlasnici i restorana u kojem se, uz prethodnu najavu i rezervaciju, možete okušati u vještini spravljanja fiš-paprikaša te uživati u tamburašima.
Na sjevernoj strani Banovog brda, nedaleko Belog Manastira smjestila se i sasvim mlada vinarija. Vedran Stapić, po struci informatičar, godinama je sanjao o vlastititim vinima i konačno se odlučio na proizvodnju malih količina, zasad za vlastite potrebe – ali u planu je i proizvodnja za širu javnost. Vinarija nosi ime Liber – prema staroitalskom i rimskom bogu plodnosti, vinove loze, vina i slobode, kasnije poistovjećenim s grčkim Dionizom ili Bakhom. Sama riječ liber koja znači ime spomenutog božanstva, ali i knjiga u latinskom jeziku zanimljiv je primjer tzv. homonimije (jezične sličnosti). Iako ne postoji izravna etimološka veza između tih riječi, jer su se razvile iz različitih korijena, u vinariji će vas – obzirom da su ljubitelji dobrog štiva – umjesto ulaznice zatražiti da donesete sa sobom neku knjigu koja vam kod kuće na polici skuplja prašinu, a kojom će upotpuniti kolekciju svog malog podruma.
"Dugoročno, želimo da ovo mjesto postane mala kušaonica otvorena za vikend-posjete, u koju će dolaziti ljudi slični nama, koji vole knjige i pametne teme, s kojima ćemo se rado družiti", pojašnjava Vedran.
Na gozbu u Karanac
Kada govorimo o dobroj hrani, nemoguće je ne spomenuti legendarnu Baranjsku kuću u Karancu, koju s obitelji vodi Vladimir Škrobo poznatiji kao Bajo. U dvorištu restorana napravio je pravu malu etnografsku zbirku: Ulicu zaboravljenog vremena, u kojoj se nalaze drveni ambari i kuće izgrađene od blata i slame. U njima su izloženi tradicionalni uporabni predmeti koje je godinama skupljao i spašavao od odlagališta i zaborava.
"Možete mi pokazati bilo koju kuću u Karancu, a ja ću vam ispričati čitavu povijest te kuće i njezinih stanovnika", otkriva Vladimir, koji uz brojne anegdote voli ispričati i onu najvažniju – o rakiji kao svelijeku, kojeg treba uzimati kad si zdrav (da se ne razboliš), kad si bolestan (da brže ozdraviš), kad si tužan (da se razveseliš) i kad si sretan (da proslaviš).
A što se jede u Baranskoj kući? Oh, pa što se ne jede... Namaz od čvaraka, pašteta od riječne ribe, domaći baranjski kulen, slanina i sir, čips od šarana, grah iz ćupa, pečena teletina i puretina s domaćim krumpirom, a nađe se tu i rijetkih delicija poput guske s mlincima od koprive. I za kraj – neizbježne taškrle s domaćim pekmezom od šljiva.
Zimski Wine&Walk krajem veljače
Ako još niste pronašli motivaciju da iz ovih stopa spakirate kufere i krenete za Baranju, možda će vas privući Winter Wine&Walk koji je zakazan za 21. veljače u Suzi i Zmajevcu. Ove godine se očekuje tristotinjak sudionika, a kotizaciju – koja omogućuje uživanje u obilju vina i delicija na četrnaest kontrolnih točaka – platit ćete 70 eura. Vidimo se u Baranji!
Kviz općeg znanja: 15 laganih pitanja za pumpanje ega
