Selo Sapanta na sjeveru Rumunjske ima jednu neobičnu posebnost – ponosi se veselim grobljem. To posljednje počivalište za nešto više od tisuću duša već na prvu izgleda drugačije od bilo kojeg drugog groblja na svijetu.
Nadgrobni spomenici i drveni križevi ukrašeni su šarenim bojama i prizorima naivne umjetnosti. Dobar dio spomenika sadrži i prikaz pokojnika u situaciji u kojoj je izgubio život. Ne čudi stoga što veselo groblje u Sapanti posebno cijene oni s crnim smislom za humor.
Na spomenicima su ispisani i detalji iz privatnog života pokojnika, kao i njihove najveće mane, ali na poetski način, što zabavlja lokalno stanovništvo. Na veselom groblju mogu se pročitati razni epitafi – od zetova koji su sretni što je zahtjevna punica tu našla novo „mjesto za život“ do priznanja muževa da su najsmireniji bili kad su u kafiću sjedili pokraj tuđe žene.
Tu neobičnu praksu započeo je seoski stolar San Ioan Patras 1935. godine nadahnut neobičnim pričama koje bi se pričale o pojedincima nakon njihove smrti na karminama. Uz izradu drvenih križeva za grob počeo je ispisivati i neobične stihove. Tradiciju je nakon Patrasove smrti 1977. godine naslijedio njegov pripravnik Dumitru Pop.
Iako se nalazi gotovo 600 kilometara od Bukurešta, Sapanta je omiljena turistička atrakcija u Rumunjskoj. Štoviše, veselo groblje pretvorilo se u muzej na otvorenom koji su prije pandemije koronavirusa posjećivali mnogobrojni turisti iz različitih dijelova svijeta.