Uvijek smo se divili avanturisticama i avanturistima. A ovo je priča o jednoj od njih, ženi koja je ni manje ni više – propješačila svijet. Priču o njoj prenosimo s portala BBC.
„Zašto?“ – vrlo je često pitanje koje su razni ljudi često pitali Angelu Maxwell. Sve donedavno Amerikanka se mučila s odgovorom, ali i čvrsto odlučila naći odgovor. Naime, 2013. je odlučila kako će svijetom prošetati – sama.
Njezina želja za putovanjem nije došla zbog nekog životnog gubitka, poraza ili osobne krize. Dapače, kad se odlučila na šetnju, bila je u ranim tridesetima, vodila uspješan biznis te bila u vezi. „Mislila sam da sam sretna“, objašnjava, „no, retrospektivno, shvaćam da sam tražila više... Dublju vezu s prirodom i ljudima, a istodobno živjeti skromnije i povezati se sa svijetom oko sebe.“
Najbolji način za to, zaključila je – bit će šetnja. Uzet će vremena, uživati u prirodi te sretati ljude koje bi da se kreće nekim prijevoznim sredstvom vjerojatno zaobilazila. Spremajući se, shvatila je da nije jedina kojoj je tako nešto palo na pamet, pa je čitala o Robyn Davidson, koja je prošla Australiji na devama, i o Rosie Swale – Pope, ženi koja je autostopirala od Europe do Nepala, oplovila svijet, prešla Čile jašući te na kraju u 59. godini počela džogirati oko svijeta! „Sve te knjige i iskustva dali su mi potrebnu hrabrost“, priznaje Maxwell.
Jednom kad se odlučila na put, prodala je sve što ima, spremila kolica teška 50 kilograma s kamperskom opremom, hranom i odjećom, te je napustila svoj dom u Oregonu 2. svibnja 2014. godine. Do lipnja 2018., prešla je više od 20 tisuća kilometara i 12 zemalja na tri kontinenta. Dan bi započela buđenjem u zoru, ispijanjem dviju šalica kave i jedenjem zobene kaše, nakon čega bi krenula u istraživanje.
Na putovanju je upoznala mnoge, sprijateljila se s ljudima u Italiji, u malim mjestima na obalama Tirenskog mora, gdje je uživala ispijajući vino. U Vijetnamu, nakon napornog uspona, jedna ju je žena pozvala da prespava kod nje, a sklopila je i prijateljstvo za cijeli život na granici Rusije i Mongolije.
Za vrijeme putovanja naučila je svašta o raznim kulturama, vratila se bogatija za mnoge recepte i iskustva, ali i naučila kako treba doprinositi lokalnoj zajednici. Zato se i prijavila za sječu šume na Novom Zelandu, kao i za podjelu hrane siromašnima u Italiji.
Hodanje nije uvijek bilo lako. U Australiji je zadobila opekline i toplinski udar, a u Vijetnamu pokupila dengue groznicu.
„Ipak, nisam počela hodati jer sam neustrašiva, već jer sam bila prestrašena. Više me bilo strah od toga da ne slušam i slijedim svoje srce, nego mogućeg gubitka svega što volim i imam.“
Jezivo iskustvo koje je proživjela u Mongoliji zauvijek će pamtiti. Nakon što joj se protiv njezine volje muškarac uvukao u šator, proživjela je, kako kaže „najdulju noć u životu“. Ipak, nije odustala. Bez obzira na nasilje odlučila je dušu zacijeliti hodanjem, korak po korak i otkriti snagu koju čuva um i tijelo.
U prosincu 2020. njezino je putovanje, nakon gotovo 40 tisuća prijeđenih kilometara, završilo gdje je i počelo te se odlučila vratiti kući. Trenutačno radi na knjizi u kojoj će ispričati svoje pustolovine, a već je gostovala kao i govornica u mnogim školama i fakultetima te je bila i govornica na TEDx konferenciji u Edinburghu.
Priča o Angeli Maxwell priča je o tome da ništa u životu nije nemoguće, priča o hrabrosti i upornosti. Stoga, ako drugi put za nešto kažete „ne mogu“, neka vam se pred očima stvori priča o ženi koja je propješačila svijet.
