Nisam baš neki zaljubljenik u more i morske radosti. Dobro, da ne bogohulim, točnije je reći, ne volim sve što ono ljetna sezona donosi, more van nje mi je i više nego ok. Točno, postoje još neke oaze poput nekih otoka (iz iskustva ću uvijek spomenuti Dugi Otok) gdje još ne ljetuje 8 milijuna turista i gdje vlada kakav takav zen.
Ipak, činjenica je i da nisam fan vrućina, i da je meni, sam koncept kupanja postao u najmanju ruku – dosadan, te ću radije na more van sezone. A u samoj sezoni (čitaj: srpanj i kolovoz) biram, prije dvije godine otkriven – planinski odmor.
Planinski odmor smo, moja bolja polovica i ja otkrili prije dvije godine. Rekli smo sebi samima – ok, imamo dijete staro godinu dana, vani je milijardu stupnjeva, ajmo probati na par dana otići put planina i rashladiti. I koliko god nam je ta ideja bila strana, dali smo joj šansu i napravili pun pogodak.
Te, još uvijek „koronastične“ 2021. izbor je pao na Dolomite, točnije mjesto Vason na dvije tisuće metara nadmorske visine. Da, ako je korona donijela išta putnicima, to je bilo prilično snižavanje cijena, pa smo izvrsni smještaj u aparthotelu s uključenim doručkom plaćali oko 100 eura na noć. Naravno, tragedija čovjeka koji voli Italiju (odnosno moje malenksoti) jest da toga više nema, te sad isti taj smještaj pjeva uhu „neugodnih“ 250 eura.
No, planine su nam se svidjele, pa smo im dali šansu i lani. Austrijske Alpe, točnije mjesto Kleinarl (nedaleko sjajnog skijališta Flachau) pokazale su se punim pogotkom, a smještaj za nas troje (+pas koji je također bio i u Dolomitima) izašao je s doručkom u zgodnom aparthotelu 120 eura za noć.
No, ove godine su cijene nešto rasle i u Austriji, a mi smo bili željni novih izazova. Dakle nisu nas primarno cijene odbile od Austrije i umirujućih zelenih pašnjaka gdje krave neometano pasu i nalaze se u nekoj vrsti Nirvane, već želja da odemo u neke nove planine (kad su već Dolomiti, barem ono što bismo od smještaja htjeli – preskupi).
Počeo sam "kopati" druga odredišta, te sam nekako na kraju naišao na mjesto za koje sam čuo prije gotovo 30 godina, zbog slavne skijaške skakaonice. Mjesto se zove Zakopane, a nalazi se na samom jugu Poljske (iz jednog smjera do slovačke granice treba tek 15 minuta).
Našli smo sve informacije o njemu (svevišnjemu budi hvala na guglu, fejsbuku, jutjubu i sličnim blagodatima modernog čovjeka), tj. bar smo mislili da smo našli, jer Zakopane baš i nisu ispale mjesto za mirni planinski odmor, ali bit će vremena za pisanje i o tome. Ipak, svidjelo nam se, te smo čak i četiri mjeseca pred put direktnim upitom rezervirali 6 noći za 660 eura (nas troje + pas, doručak uključen) u Aparthotelu Bellamonte. Svakako se javite direktno, jer sam na temelju kukanja i žicanja „uf, pa koštate kao da rezerviram preko agencije, dajte neki popust“, uštedio pedesetak eura.
E sad, do Zakopana vode tri puta, svaki se razlikuje u broju kilometara i vrsti ceste. Mi smo izabrali onaj koji vodi od Budimpešte preko Košica, s namjerom da prvu noć provedemo u mađarskoj prijestolnici. Naime, put do Zakopana od Zagreba ima cca 800 kilometara i devet sati vožnje, što je teško savladivo i odraslima, a kamoli djetetu od tri godine, te je tako pala odluka da ćemo prvu noć provesti u Pešti.
I tako se jedan automobil ZG registracija zaputio praktički u kontra smjeru – dok su svi kretali na Jadran, nas je put vodio u planine, a čak moram priznati, da sam se zlobno nasmijao vidjevši kolonu koja ulazi na naš autoput kod Goričana. Buahaha, eto vam more, luzeri. Na pumpi u Hrvatskoj netom prije granice kupili smo desetodnevnu vinjetu koja stoji oko 13 eura.
U Peštu smo stigli u subotnje popodne, ostavili psa na čuvanju u hotelu za pse Dogmopolite (sasvim ok mjesto, a za ljubimca ćete platiti 24 sata čuvanja, odnosno 23 sata i 59 minuta oko 18,5 eura), te krenuli odmah put zoološkog vrta, jer nas je naša mila kćer, koja nije htjela pasti u popodnevni san, jedno 176 puta pitala „koliko još“.
Budimpeštanski zoološki je TOP, a ulaznice za dvoje odraslih i jedno dijete (od 2 do 18 godina) plaćaju se 11.000 forinti, odnosno 28,5 eura. Dobra vijest je da se karte mogu uzeti preko neta.
Zoološki ima sve – u usporedbi sa zagrebačkim, tu su još i nosorozi, žirafe, slonovi, pingvini, tigar, orangutani i impresivne gorile. Smjestio se odmah u neposrednoj blizini Trga heroja, a za temeljiti obilazak trebalo bi vam više sati. Mi smo se ubrzali jer se našoj nasljednici ovaj put nije dalo detaljno proučavati životinje, pa smo vrt obišli za nešto više od dva sata, te se zaputili prema centru.
Dobra je vijest da je parking vikendom besplatan, a mi smo ga našli odmah u blizini restorana u koji smo se zaputili. Naravno, nismo imali rezervaciju pa nismo ni uhvatili mjesto, ali u blizini se našao libanonski restoran Mozata. Google recenzije ga cijene na 4,7, a iako mu sam ne bih dao tako visoku ocjenu, hrana je dobra i ukusna, te za današnje kriterije po pristojnim cijenama (ceh nas je na kraju s više kombiniranih jela i pićima izašao oko 45 eura, pa iako smo uzeli više predjela, odnosno manjih zalogaja, oni su bili dovoljno zasitni da učine sretnim i mojih 115 kilograma).
Nakon još lagane šetnje krenula je kiša, a mi smo se zaputili prema Impluso Fashion Hotelu, pješice udaljenom 15 – ak minuta od centra, autom 5-6. I za njega sam pokušao metodu bukiranja bez najpoznatijih svjetskih stranica za bukiranje, uštedio 10 eura (noćenje s doručkom za nas troje oko 80 eura), ali očito sam preskočio sitna slova, jer smo dobili urednu i sređenu, ali klaustrofobičnu sobu u potkrovlju. No koga briga, za jednu noć je dobra.
Zašto su Košice sasvim zgodan grad, kako izgleda turizam u Zakopanima i zašto je Krakow čudesan, čitajte za par dana na vašem omiljenom portalu.
