Galerija
Stepenicu po stepenicu do Tvrđave Sv. Ivana, ili kako kažu u Kotoru - San Đovanija mijenja se pogled na grad, otkrivaju nove ljepote, istražuje se kulisa postavljena u davnoj prošlosti i udiše miris prirode. Dosta je stepenica na otprilike 260 metara do vrha, no lakše je podnijeti žegu zbog znatiželje koja nekom nevidljivom silom gura do vrha, do pogleda od milijun eura.
Mudri se penju rano ujutro ili predvečer, a onima koji vole duže spavati preporučuje se boca vode i kapa ili šešir. Na japanke zaboravite. Nakon što padne mrak put natrag mogao bi biti prava avantura stoga je mudro uzeti i čeonu lampu. Ako je nemate, nemojte dugo čekati nakon zalaska sunca jer se mrak spušta u trenu.
Niste li u formi, nema brige – samo usporite i uživajte u pogledu sve do jednog od najljepših vidikovaca u Crnoj Gori. Staza vijuga u cik-cak tako da nagib nije strašan, a cijelu stvar olakšava i psihološki moment jer ne možete vidjeti koliko ima još do vrha. Na putu do gore možete s odmoriti kraj crkve Gospe od zdravlja koja će vas dočekati nakon otprilike 15 minuta, kao i jedinoj „prodavaonici“ u kojoj se prodaje isključivo voda. Naravno, nije jeftina, ali oni koji se penju po zvizdanu rado će platiti koliko treba.
Nakon otprilike pola sata do 45 minuta uspona, odnosno 6,4 kilometara stići ćete do cilja i moći dobro promotriti drevne zidine koje su se gradile su se stoljećima, kamen po kamen kako bi se grad zaštitio s mora i kopna. Srednjevjekovni bedemi široki su do 16 metara i visoki do 20, a kruže dužinom od 4,5 kilometara.
S vrha Tvrđave Sv. Ivana nastaju najljepše kotorske razglednice, spoj zidina koji se isprepliću s vizurom moćnih planina, zaljeva i neba ne može se opisati riječima. Prizor zbog kojih se isplati prijeći više od 1300 kamenih stepenica. Besmisleno je nizati epitete, najbolje je da se uvjerite sami!
