Iako najmanja talijanska regija, Valle d'Aosta puna je zanimljivosti, remek-djela arhitekture, kao i nasljeđa koje seže daleko u prošlost. U Dolini Aoste na relativno malom prostoru nalazi se oko 400 jezera, 100 dvoraca, 210 ledenjaka, kao i nekoliko planinskih vrhova iznad 4000 metara (Mont Rose, Cervin i Gran-Paradiso).
Stotinjak kilometara od Torina, između rijeka Dora Baltea i Buthier, u zagrljaju alpskog lanca planina Becca di Nona, Mount Emilius, Punta Chaligne i Becca di Viou, Valle d'Aosta mjesto je gdje se miješaju utjecaji susjedne Francuske i Švicarske.
Osim talijanskog, govori se i francuski, a ondje možete čuti i arpitanski – verziju provansalskog dijalekta. Glavni grad regije, Aosta svojim izgledom otkriva ponešto o davnoj prošlosti, kada su ondje živjeli drevni Rimljani. Pravokutna mreža ulica s pravilnim stambenim blokovima, kao i ostaci gradskih zidina te spomenici podsjećaju Aostu na njezine korijene.
Prema jednom od istraživanja o kvaliteti života u Italiji upravo se Aosta može pohvaliti prvim mjestom, kako zbog standarda, zadovoljstva poslom i zdravstvenim uslugama, tako i javnog reda kojim su stanovnici zadovoljni. Visoki dohodak po glavi stanovnika, visoka stopa zaposlenosti te niska stopa kriminala faktori su koji itekako utječu na sreću.
Na otprilike pola sata vožnje od Aoste nalazi se Bard, mjesto koje se naziva i vratima Doline Aosta. Bardom dominira istoimena tvrđava koja nakon obnove služi kao alpski muzej. Tvrđava smještena u uskom klancu iznad rijeke Dora Baltea stoljećima je služila kao čuvarica rute između Italije i Francuske. Među brojnim putnicima koji su prošli tvrđavom, bez sumnje je najpoznatiji Napoleon – koji ju je i sravnio sa zemljom.
Današnji izgled tvrđava je dobila u 19. stoljeću - trebalo je osam godina za izgradnju moćne utvrde posdijeljene u tri dijela koja je imala 283 soba za 416 vojnika te dovoljno streljiva i zalihe hrane za tri mjeseca.
Do kraja 19. stoljeća utvrda je izgubila vojnu vrijednost i prestala se koristiti. Talijanskoj vojsci najprije je služila kao spremište, da bi se osamdesetih godina prošlog stoljeća otvorila kao turistička atrakcija i jedinstveni muzej. Do vrha tvrđave dolazi se vanjskim liftom s kojeg puca savršeni pogled na okolicu, a unutra vas čeka bogati izložbeni program.