Desetak minuta vožnje autom od Požege nalazi se pitomo slavonsko selo Trenkovo s nekadašnjim vlastelinskim imanjem.
Ime sela upućuje na slavnu povijesnu epizodu te kontroverznog austrijskog pukovnika i baruna Franju Trenka iz 18. stoljeća. Poznat kao vođa tzv. Trenkovih pandura koji su harali Europom uz turski soundtrack, ovaj tvrdoglavi barun imao je veliki značaj za Hrvate i zanimljivu biografiju.
Trenk, panduri i prašina koju su dizali
Kako mu je otac bio istaknuti vojni zapovjednik, od carice Marije Terezije dobio je velike posjede nakon oslobođenja Slavonije od Turaka.
Franjo je bio dijete iz visokostojeće obitelji – doduše, ono dijete koje od dosade i silnih mogućnosti počne izvoditi spačke. Iako izvrstan i pametan učenik, pričalo se kako je ranio svog brata, ukrao očevu sablju, krao voće na tržnici, lupao školskog kolegu svijećom po glavi… Otac ga je odlučio disciplinirati poslavši ga na preodgoj kod Isusovaca u Požegu.
Tu se malo primirio i nakon studija osnovao obitelj. No, ta njegova mirna i obiteljska faza života nije dugo trajala. Kada mu je žena umrla od kuge vratio se ''legalnim nestašlucima'' ratovanja.
Tijekom Rata za austrijsko naslijeđe 1741. godine osnovao je Trenkove pandure s kojima je uspješno ratovao, a sami panduri izazivali su poštovanje i trepet. Pandure su činili hrvatski vojnici iz Slavonije, a za to doba bili su naoružani do zuba.
Zanimljivost koju pričaju neki povjesničari i Povijesna postrojba Trenkovi pandurijest ta da su ratovali u uniformama nalik turskima, a na neprijatelje su jurišali uz vojnu glazbu orijentalnog prizvuka i uzvike: Allah, Allah! Naravno, veze nisu imali s Turcima ni islamom, već je Trenk mudro koristio psihičke traume protivnika od Osmanlija.
Suočen s brojnim optužnicama, od okrutnog postupanja s vojnicima, do pronevjere novaca, urota protiv kraljice itd., a preponosan da traži oprost, u Beču je osuđen na doživotnu tamnicu u gradu Brnu.
Zatvorske dane proveo je pišući memoare, sve dok nije umro sa svega 38 godina.
Trenkovim dvorcem danas vladaju pauci
Iako sam nije bio Hrvat, znao je reći za sebe ''Ich bin Slawoner''.
Neki će ga pamtiti kao nasilnika naglog temperamenta, neki kao genijalca i ratnika koji je uz sve bio i glazbenik, i kockar, i ljubavnik, i kafandžija… Hrvati će ga se sigurno sjetiti kad otvore vinjak Trenk tvrtke Zvečevo, ili kad čuju požeški orkestar Trenkovi panduri.
Biser slavonskog gorja: Dolina sa slapom od 35 metara u samom srcu Papuka koju treba vidjeti uživo
Nažalost, najljepša uspomena na njega danas zjapi prazna i napuštena: riječ je o njegovoj bivšoj kuriji, a danas dvorcu u Trenkovu.
Nakon Drugog svjetskog rata pa sve do 1989. godine, dvorac je služio kao bolnica i osnovna škola, a od tada se koristio za razne svrhe – između ostalog i za postrojbe u Domovinskom ratu.
Raskošno dvorište-arboretum natkriveno je granama lipe, hrasta, smreke i uredno se održava.
Tu je i tzv. Trenkov hrast pod kojim je navodno kažnjavao neposlušne seljake i vojnike. Hrast je uistinu postojao, no današnji hrast na ulazu koji nosi taj naziv više je simbolički prenosioc priče nego aktivni sudionik tadašnjih događaja.
Dvorac koji nosi važan kulturni i turistički potencijal kupila je Požeško-slavonska županija, pa se nadamo da će proces obnove započeti čim prije.
Oronule fasade, razbijenih prozora, zaključanih brava obavijenih vatom paučine, čekajući bolje dane ova slavonska dragocjena škrinja propada.
