Evo kako nas je čak deset Highlandera, među kojima je i naš urednik, odlučilo nagovoriti na HIGHLANDER Velebit koji će se održati od 12. do 17. rujna. Nakon njihovih nagovora, ni ostatak redakcije koji se baš ne osjeća spremno, ne može ne otići u ovu avanturu života, a vjerujemo da ćete u njoj okušati i vi.
Gotovo svatko tko je bio u toj šetnji dugoj 104 kilometara i pet dana kroz surovi Velebit, vratio se sljedeće godine i to zbog jednog, ili prije više, posebnih trenutaka, a naši su nam sugovornici otkrili koji su to za njih bili.
''Svaki novi ulazak u netaknutu šumu, miris mahovine i stabala, tišina i poštovanje prema prirodi i sreća što sve to mogu doživjeti ono je zbog čega se uvijek vraćam na Velebit.'', bez razmišljanja je Tomislav ispalio svoj najdraži trenutak na HIGHLANDER Velebitu.
''Nikad neću zaboraviti trenutak kretanja na stazu. Uz zvuk zvona kapelice na Zavižanu prva grupa je krenula. Pogledao sam oko sebe sve te različite ljude, mlade stare, čak i roditelje s djecom, sve od reda ljubitelji boravka u prirodi nasmiješenih lica. I pomislio sam: Započeli smo nešto odlično!'', rekao je ''hrvatski zet'', Nizozemac Martin koji je za ovu iznimnu planinarsku rutu saznao još 2017. i propustio prijave, no već iduće godine postao Highlander i od tada se vraća bez iznimke.
''Jedan od trenutaka zbog kojeg se želim vratiti i vraćati na Velebit je svakako solo hike kroz visoke šume Velebita. Nestvarna ljepota prašume ujutro dok se jutarnje sunce probijalo kroz krošnje i svježiji zrak uz malu dozu straha od medvjeda, na neki dubok način me zauvijek povezalo s Velebitom.'', rekao nam je Aldin koji je iskusio ovu avanturu života.
''Kada smo stigli u Ramino Korito, poseban rezervat šumske vegetacije, a jedan od njegovih dijelova obuhvaća bukovu džunglu u Južnom Velebitu. Takvu divljinu i životinje u šumi nešto je što bismo do tada mogli vidjeti samo u dokumentarcu National Geographica - medvjedi, divlje svinje, ris, vuk, jelen, lisice i ptice. Imali smo sreće i nismo imali bliskih susreta s divljim životinjama, ali bili smo oprezni cijeli put i upozoravali na našu prisutnost.'', rekla nam Antonija koja se na HIGHLANDER Velebit vraća svake godine, a prvi put je krenula bez posebnog treninga s prosječnim vikendaškim planinarskim iskustvom onolikim kolikim joj je posao i slobodno vrijeme dopuštalo.
''HIGHLANDER sa svojim pristupom ide u susret osobama koje nema puno iskustva u planinarenju - dobro isplaniranom pripremom i komunikacijom o istoj, smjernicama i edukacijama, transparentnim informacijama na raznim digitalnim medijima, te obiteljskom prisnošću. Također, na licu mjesta osobama kojima je sredina nova, brzo dođe do zbližavanja, jer je to ono prirodno u nama uz potporu cijele ekipe. HIGHLANDER je kako individualna, tako i kolektiva avantura.'', ohrabrujuće riječi Vanje za one koji misle da nema smisla upuštati se u ovu avanturu jer njihove gojzerice nisu napravile puno kilometara.
Možda bi ih ipak nagovorile još neke anegdote Highlandera, a anegdota s ove kolektivne avanture ne nedostaje. ''I sama odluka da pet dana provedeš sa svojom kućom na leđima na predivnom, ali surovom Velebitu anegdota je za sebe.'', rekao bi urednik Punkufer.hr-a Srđan koji se prošle godine okušao u ovoj avanturi zvanoj HIGHLANDER Velebit.
''Meni je gotovo svaki trenutak neka anegdota zbog koje bi se vratio na Highlander. Sjećam se npr. kad smo na Panosu (treća kontrolna točka) sjedili uz vatru s pivom u ruci, ispod milijuna zvijezda, a osim pucketanja vatre samo se čula umirujuća svirka na handpanu. U tom trenutku samo duboko udahneš i uživaš u životu.'', s nama je dosta slikovito podijelio svoj savršen trenutak na Velebitu Tomislav.
''Ili onaj trenutak kada se nakon napornog dana ispred tebe odjednom pojavi 300 divljih konja na proplanku i misliš da haluciniraš od umora. Prizor je nestvaran i prelijep.'', dodao je Srđan.
''Pogled na otoke nakon tri dana hodanja dok prolaziš pored stare kasarne nikoga ne može ostaviti ravnodušnog. Iako moraš nastaviti dalje da te ne uhvati mrak tamo bi sjedio na nekom kamenu cijeli dan.'', ispričao nam je Arsen o jednom od hipnotizirajućih prizora koji prate planinare duž cijele HIGHLANDER staze.
''Prolaziš kroz dva nacionalna parka, prašumu, kroz predijele s kojih puca nevjerojatan pogled na Jadran i otoke. Iza svakog „ugla“ te čeka nova scenografija za koju ćeš kazati kako su baš tu mogli snimati Gospodara prstenova.'', složila se s njim i Sanja koja je prošle godine prvi put zakoračila u avanturu života.
Osim predivne prirode ono što je na ovoj planini, koju promatramo s nekim strahopoštovanjem, predivni su ljudi koje susrećete putem.
''Ono što mi je na HIGHLANDER Velebitu najdraže je energija, pozitivna energija ljudi koji su uvijek spremni pomoći, naravno predivna priroda, ali bome i skidanje gojza i pivica nakon napornog dana.'', kaže Arsen, a s njim se slažu skoro svi Highlanderi.
''Najčudesnija stvar ovog putovanja, osim očaravajuće prirode, koja vas prati cijelim putem su i ljudi koji vas čekaju na svakom stajalištu s iskrenim veseljem, entuzijazmom, dobrotom i toplim osmjesima kojima dočekuju baš svakoga. Baš oni ti pružaju zadovoljstvo i inspiraciju svaki put kada uspiješ riješiti dio ove nevjerojatne avanture.'', rekao nam je Vanja Žunić koji je na avanturu života krenuo s prijateljem Dariem. Svoje putovanje su skoro prerano završili zbog ''nerazgaženih'' premalih gojzerica, ali nisu odustali.
''Plan-rješenje je bio sljedeći: Idemo do prvog mjesta gdje postoji trgovina s obućom, što je u našem slučaju bio Gospić. Zapičili smo se do tamo autom, kolega je bos ušao u trgovinu, te su nam drage gospođe iz trgovine pomogle naći najmekanije s unutarnjim jastučićima, lagane, sportske ženske tenisice s debljim đonom - fluorescentno ljubičaste boje da zaokružimo priču. Te tenisice su bile nježne prema njegovim ranama, te su bile rješenje za nastavak naše avanture! Kroz još sljedeća 3 dana smo stigli do cilja, a vijest o našoj avanturi je došla do svakog sudionika - kao inspiracija, ponos i pozitivna energija, kako nama, tako i svim avanturistima HIGHLANDERA. Toplo mi je oko srca kada se sjetim tih trenutaka.'', priznao je Vanja.
Marion može razumjeti njihovu bol i ona se našla u problemu s neadekvatnom obućom. Britanka Marion i njezin suprug Anthony najstariji su Higlanderi do sad. U svojim 70-tima odlučili su se osvojiti Velebit, a on je na kraju osvojio njih. Od očaravajuće prirode i zadivljujućih pogleda s kojima su se susreli do ''Armagedona'' odnosno kišne oluje koju su doživjeli sami na ledini kada su se odvojili od skupine, na kraju će reći da su njih ipak najveći dojam ostavili ljudi i hrana koja bi ih dočekala na svakoj kontrolnoj točci kojih je ukupno četiri.
''Na putu do Škorpovca popili smo svu vodu, sjeli i razmišljali što sljedeće napraviti kada smo ugledali još jedan znak za Škorpovac koji kaže da smo do njega za sat vremena. Zbog dehidracije, Anthonyju su se već počele pričinjavati planinarski domovi za koje bi se na kraju ispostavilo da su samo neke grane ili stijene i onda odjednom dolazi spas u obliku mladih planinara, zaljubljenika u prirodu koji su nam dali svu svoju vodu. Napokon smo onda došli u Škorpovac u kojemu smo bili vrlo dobrodošli, stekli nove prijatelje, dobro se nasmijali, skuhali odlično jelo na peći na drva i bili zadovoljni sa svijetom. To uzajamno povjerenje i prijateljstvo među Highlanderima nesebično se dijelilo kao i pozitivni razgovori o životu.'', priznala je Marion.
Zasluženi obrok i hladna piva nakon napornog dana, stranac koji je zapravo prijatelj na putu koji će ti dati i zadnju kap vode i pomoći ti da nastaviš dalje to je ono zbog čega su Anthony i Marion odlučili trenirati godinu dana i vratiti se na HIGLANDER Velebit u rujnu i završiti avanturu u pet dana. Pa ako mogu Anthony i Marion mogu valjda i svi. Ipak, razveselila nas je činjenica da je od ove godine u isto vrijeme organizirana i planinarska ruta HIGHLANDER55 Velebit. Ova ruta sa skoro duplo manje kilometara, a s jednakom dozom avanture života, savršena je za nas koji se još ne možemo ohrabriti na 104 kilometara, ali i za one koji ne mogu otići na pet dana, a žele pobjeći od vreve grada barem za vikend. Ruta duga 55 kilometara prolazi istim dijelom HIGHLANDER Velebit rute tako da nećemo biti zakinuti za predivne prizore koji se mogu vidjeti samo s Premužićeve staze i o kojima pričaju naši sugovornici. No granice su tu da se prelaze, a mi ćemo ih sigurno prijeći već iduće godine.
''Na Velebitu definitivno testiraš svoje granice i vraćaš se osnovama, odnosno učiš tih 5 dana snaći se bez svih luksuza modernog života, samo s onim najosnovnijim. Postaješ dio velike zajednice koja si na stazi nesebično pomaže cijelim putem. Upoznaješ otvorene ljude. I svaki dan, a posebno na kraju dionice, vidiš onoliko osmijeha koliko ne vidiš u mjesec dana svakodnevice.'', uvjerava nas naš urednik Srđan, a u izazovima je uživao i Martin koji za ovakav teren nije mogao trenirati u Nizozemskoj.
''Stvarno je to bilo prekrasno iskustvo. Uživao sam u izazovu, prirodi i ljudima (sudionicima i članovima organizacije). Hoću li se opet vratiti? Naravno! Vidimo se na najljepšoj hrvatskoj planini!''- kaže Martin koji se veselio svakom žigu u svojoj HIGHLANDER putovnici i jedva čeka nove izazove.
Izazovi i vrijeme provedeno na surovoj planini promijeni te zauvijek, kažu Highlanderi, a ovakvo bi si iskustvo trebao svatko priuštiti prvenstveno zbog sebe.
''Ovo je idealna prilika za učiniti nešto nesvakidašnje, za upoznati bolje samog sebe, za pomaknuti ili barem upoznati svoje granice, za odmoriti dušu i malo umoriti tijelo :) Iskustvo tu definitivno pomaže, ali nije presudno jer je sam događaj organiziran tako da ga svatko tko je donekle u nekoj formi može proći svojim tempom ili u društvu drugih sudionika.'', rekao nam je Marin i dodao kako je jednostavno svaki trenutak, koliko god on mogao biti i težak, proveden u takvoj planini vrijedan povratka. ''Kad tome dodamo i nezaboravne trenutke provedene sa starim/novim prijateljima, nema puno razmišljanja da li se vratiti ili ne.''
S njim se slaže i Aldin koji smatra da ovakve avanture svakome pružaju priliku da se vrati i poveže sa prirodom.
''Zasigurno najljepša stvar na HIGHLANDER Velebitu je ono što se desi unutar nas samih nakon ovog i ovakvog iskustva, a ostalo su sve lijepe stvari koje pospješuju to, kao što je druženje na svakoj od kontrolnih točki, jutarnje hodanje prašumom, zalazak sunca na Panosu, prolazak preko Velikog Rujna i kroz kanjon Paklenice.'', priznao je Aldin i na HIGHLANDER VELEBIT pozvao i one koji nisu iskusni ili se ne osjećaju spremnima jer vjeruje da volju i motivaciju mogu pokupiti usput uz dobru energiju svakog drugog učesnika kao i svesrdačnih volontera.
''Svatko bi se trebao upustiti u ovu avanturu jer je priroda koju će tamo doživjeti jedino u ovom ludom svijetu ostala nešto iskonsko, neiskvareno i terapeutsko, a tko zna koliko će još ostati takva.'', složio se s njim Arsen.
''Prošli smo stvarno puno, od različitih klimatskih zona, promjena vremena, morfologije do tipologije terena- šume, krša, hrbata i riječnih zavoja. Prijateljstava i događaja, žuljeva, bliskih susreta sa životinjama ili barem njihovih tragova. Iza nas je bilo nevjerojatno planinarsko iskustvo s prekrasnim pogledima na beskrajnu šumu i dalmatinsku obalu na jednoj od najljepših planinarskih staza u Europi.'', kaže Antonija.
Tih pet dana, reći će vam svatko tko se upustio u ovu avanturu, čini se kao da traju i traju, a evo i zašto:
''Tamo je svaki dan kao pet u ''realnom svijetu''. Toliko doživiš detalja i uspomena jer je sve intenzivnije od napora i sreće pa čak i mirisi, boje, detalji…'', primijetila je Sanja.
I baš tako, HIGHLANDER Velebit nije natjecanje niti utrka, ali je osjećaj dolaska u cilj nešto neopisivo.
''Nismo se žurili, ali došli smo u zadanom vremenu i dalje smo bili puni doživljaja. Nakon 127 sati, 125 km, 3000 m razlike u visini, 20 tisuća izgubljenih kalorija i 600 fotografija, tko ne bi bio? Vidimo se ove godine!'', dodala je Antonija, a za kraj riječ prepuštamo našem uredniku Srđanu koji je osim osjećaja dolaska istaknuo još jedan kojemu svi težimo.
''Definitivno osjećaj slobode i osjećaj kako vrijeme sporije prolazi. Iako na prvu misliš kako cijeli dan samo hodaš, zapravo ti se toliko toga događa da se čini kao da se vrijeme toliko usporilo i da te u civilizaciji nije bilo mjesec dana, a ustvari si se samo „isključio“ na 5 dana. Mislim da bi si to svi, s vremena na vrijeme, trebali priuštiti. A HIGHLANDER Velebit mi se čini kao idealna prilika za to.'', izjavio je Srđan i pitao tko će ove godine s njim.
Ove godine će HIGHLANDER i HIGHLANDER55 Velebit Hrvatska okupiti više od 400 sudionika iz čak 30 zemalja. S obzirom na to da je broj sudionika ograničen, nemojte kao Martin propustiti mjesto u ovogodišnjoj avanturi i čekati još godinu dana za drugu priliku, već svoju HIGHLANDER avanturu života osigurajte što prije prijavom na https://highlanderadventure.com/velebit/hr.
