Na španjolskom otočiću Mallorca (zovemo ga otočić iako je veći od cijele Istre, pa kako kome), smjestilo se malo mjesto Deia. Od glavnog grada otoka, slavne Palma de Mallorca, udaljen je svega pola sata vožnje, a evo zašto bi se možda trebao naći na vašoj listi izleta.
Smješten u okrilju gorja Sierra de Tramuntana, sa svojim uskim kamenim zavojitim uličicama pomalo i podsjeća na najljepše istarske gradove.
Često ćete, slušajući priče putnika, čuti da ovo selo opisuju kao veselu, hipi, boemsku oazu. Na prvi pogled uistinu tako i izgleda, a i na drugi.
Ono čime je stekao svoju boemsku reputaciju jest činjenica da su u njemu boravili brojni književnici i glazbenici, naročito nakon Drugog svjetskog rata kada je započela era masovnijih putovanja. Nije ni čudo što su inspiraciju potražili upravo ovdje, u idiličnom krajoliku iz čijih čupavo zelenih džungli samo vire krovovi kamenih zgrada i kućica.
Ne možemo reći da ga je otkrio, ali je definitivno proširio vijest o njemu – Robert Graves, engleski pjesnik koji se ovdje doselio početkom 20. stoljeća. Malo po malo, počele su pristizati nove kreativne duše. Deia je obogaćivala njih, i oni nju. Umjetnica Cecelie Sheridan zgodno je opisana šarolikost mjesta, rekavši kako "ovdje čak i sjene imaju boju".
Počelo je skromno, kao malo selo puno maslinika i ribarskih kućica. Čak i samo ime Deia dolazi od maurske riječi "ad daia" koja znači selo. Završilo je papreno skupo. Iako Deia nije toliko razvikana, oni s dubljim džepovima i dobrim izvorima informacija, znaju gdje potražiti mirno utočište.
Sam osnivač Virgin Recordsa, Richard Branson, ovdje si je napravio luksuzan dom, a pratila su ga i druga imena rock scene. Krajem ’80-ih ovdje su redovito nastupali Mick Jagger, Mark Knopfler i Mike Oldfield, a lokalno stanovništvo objeručke je prihvatilo „đir“.
Tražite li ovdje svoj drugi dom, pripremite svoj bankovni račun na malo veći potres. No, srećom uvijek ostaje opcija izleta i maštanja.
Danas ovdje živi nešto manje od tisuću stanovnika, a gotovo polovicu njih čine doseljenici iz drugih zemalja. Nije neobično vidjeti, tijekom šetnje ulicom, umjetnike koji slikaju u svojim dvorištima, ili na kavi opušteno diskutiraju o svojim najnovijim idejama.
Neki čak tvrde da posebnu čar selu daje planina koja širi „pozitivne vibracije“. Ne znamo mnogo o tome, no što god da je u zraku od čega život teče laganijim, opuštenijim ritmom – želimo se prijaviti.
