Galerija
Ali, kao i prošle godine, na startu sam se našao sa svojim 11-godišnjim sinom, koji je u međuvremenu sa mnom prohodao i Highlander na Velebitu i onaj jednodnevni – samoborski. Prošlogodišnja Medvednica bila je prvi veliki test koji je prošao odlično. Na Velebitu je "izrastao" u pravog odgovornog planinara, a na ovogodišnjoj Medvednici koračali smo tri dana kao ravnopravni partneri pomažući jednakom mjerom jedan drugome.
E, sad, ako vas zanima kako smo došli do toga, male roditeljske tajne zbog kojih je dosta izazovan vikend prošao bez drame, pročitajte moje savjete do kraja i slobodno u komentarima dodajte svoje – sigurno će svima nama dobro doći.
Prvo da kažem kako smo mi kao obitelj stalno u prirodi, tako da je Toma od malih nogu navikao na planine, šume, mora i jezera. Kampiramo obvezno jednom godišnje po tjedan dana, od njegove druge ili treće godine, tako da je šator u startu avantura koja se ne propušta.
Bez obzira na sve, kada smo prvi put išli na Highlander, imao sam određene sumnje i strah kako će naša trodnevna avantura izgledati, ali sam nakon dolaska na cilj shvatio da su djeca puno jača nego što mi roditelji nekad mislimo i zato bi vjerojatno prvi savjet bio da vjerujete kako vaše dijete uz malo truda to može odraditi.
Dogovor prije puta
Tomi sam prije prve avanture postavio neka pravila. Pravila ponašanja u prirodi, koja uči od malih nogu, ali ne može odmoći ako se ponove. Zatim pravila ponašanja na stazi i u planinama te sam mu pokušao objasniti naš odnos tih dana – odnosno osvijestiti mu kako u surovim uvjetima nismo više samo otac i sin – već planinarski partneri koji moraju paziti jedan na drugoga. Ozbiljno je shvatio svoju ulogu i zajedno smo postavljali šator, puhali karimate, dijelili zaduženja. Npr. dok bi ja zabijao klinove, on nam je već pripremao kuhalo kako bismo skuhali juhu i sl. Zajedno smo odlučivali o planu puta i o svim ostalim detaljima. Harmonija bi tek tu i tamo puknula kada smo bili jako umorni ili on ili ja, ali sve je to dio avanture u kojoj testiraš svoje granice.
Prikladna oprema
Kao i za odrasle, bez prave i prikladne opreme nemojte dijete slati u prirodu jer će mu to možda pokvariti doživljaj, a i ugroziti ga. Prave, udobne gojzerice ili trail tenisice čine ogromnu razliku. Kada bez razmišljanja mogu gaziti po lokvama, potocima, blatu i kamenju, onda su slobodni i onda je na stazi teška sreća. Isto tako treba im osigurati toplu odjeću i jedan set odjeće za spavanje te toplu vreću, koji će na sigurnom stajati u ruksaku u "dry bagu" kako se u slučaju kiše ne bi smočili.
Ruksak
Dobar ruksak primjeren za planinarenje i njihovu dob je obvezan. Mnogi u startu naprave grešku kada djetetu natrpaju ruksak za putovanja, školu, sport i pošalju ga da planinari. Pravi planinarski ruksak, koji lijepo ravnomjerno stoji uz leđa, koji ima remen oko struka i kopču na prsima nezamjenjiv je dio planinarske opreme i tu nema kompromisa. Druga jednako važna stvar kod ruksaka je težina. Za odrasle se računa da ruksak ne smije prelaziti 15 posto njihove težine, a za djecu bi ja tu granicu čak i malo smanjio. Sve ovisi o građi vašeg djeteta i koliko vi možete preuzeti njihovih stvari kod sebe. ;)
Hrana
Vjerojatno "najdosadnija" stvar na Highlanderu za djecu je vrijeme kada trebaju jesti. To je za njih takvo gubljenje vremena i teško im je objasniti da bez hrane nema ni hodanja, da će im energija u trenutku pasti i da će nastupiti kriza zbog koje im se više neće dati planinariti. Zato je bitno da imaju dobar doručak, korektan ručak i malo jaču večeru. Tako je barem iz mog iskustva, mislim da ih ne treba tjerati da jedu obilato jer će im se biti teško pokrenuti, ali ne smije ni proći puno vremena između obroka.
Tajna svih tajni
Dosta je napisati samo jednu riječ – šećer! Čarobni napitak iz Asterixa i Obelixa mala je beba za šećer u svim agregatnim stanjima i oblicima. Naš dolazi u obliku gumenih bombona i eventualno gaziranog pića, ako nam je pri ruci. Svaki pad energije najlakše se liječi 15-minutnim odmorom, na kojem se bira mjesto u hladu, skida se ruksak, pije se voda i žvaču gumeni bomboni. Energija se instantno vraća i sve se krize zaborave u trenutku.
Eliksir života!
A zapravo tajna svih tajni za planinarenje s djecom je sljedeća – na planinarenje im povedite društvo! Ako se na stazi nađu s prijateljem, ako putem upoznaju vršnjaka, ako vide bilo koje dijete bez obzira na godine i ostvare kontakt – slobodno možete zaboraviti sve prethodne savjete. Onda mogu goli i bosi, bez hrane i vode s punim kuferom na leđima planinariti danima i spavati u grmu – nećete čuti nijednom da su se požalili!
Sve više djece dolazi s roditeljima na Highlander i donose novu energiju, veselje u kampove i na stazu, pa ako se dvoumite oko prijave zbog blizine civilizacije i bogate planinske infrastrukture, Highlander Medvednica idealna je za prvi pokušaj. Dobro se pripremite, razgovarajte prije polaska i upustite se u avanturu koju nećete zaboraviti, i to u najboljem mogućem društvu!
