Galerija
Krajem 19. stoljeća Uyuni je bio važan prometni čvor za željezničke linije u Južnoj Americi, ponajviše zbog razvoja rudarske industrije. No njezin pad 1940-ih zaustavio je daljnji razvoj, a vlakovi, većinom uvezeni iz Velike Britanije, ostali su ležati na periferiji grada. Umjesto da ih rastave i prodaju kao staro željezo, lokalno stanovništvo ih je jednostavno ostavilo da propadaju, na milost i nemilost vremena.
S vremenom je surova klima učinila svoje. Vjetrovi puni soli s obližnjih solana nagrizli su metal, a danas su ostale tek hrđave, ogoljene konstrukcije koje stvaraju gotovo nestvaran prizor.
Kako doći?
Do ovog neobičnog mjesta najlakše je doći u organiziranim turama prema Salar de Uyuni. Posjet obično traje oko sat vremena, što je dovoljno za istraživanje i fotografiranje, ali i za slušanje zanimljivih priča lokalnih vodiča. Groblje vlakova posebno je atraktivno u ranim jutarnjim satima, kada nježno svjetlo dodatno naglašava teksture zahrđalog metala.
Rajsko zrcalo
Salar de Uyuni ima dva različita lica ovisno o dobu godine, a oba su zanimljiva na svoj način. U suhom periodu, od svibnja do studenog, temperature su niže i tlo se stvrdne, tako da posjetitelji mogu doći na područja nedostupna za vrijeme kišnog perioda.
Od lipnja do kolovoza riječ je o visokoj turističkoj sezoni, pa su i izleti malo skuplji. Kišni period, od prosinca do travnja, poseban je doživljaj jer posjetiteljima omogućuje da uživaju u prizoru koju oduzima dah. Sloj vode koji se tad nakupi pretvara ovu ravnu, bijelu površinu u rajsko zrcalo u kojem se savršeno vidi nebo, pa izgleda kao da se nebo i zemlja upravo na tom mjestu spajaju. To je prizor koji mnogi fotografi, profesionalni ili amaterski, žele uloviti.
Krški raj u Hrvatskoj: Pogledajte kadrove predivnih jezera koji zovu na izlet
