Na imaju okruženom poljima lavande, u bjelovarskom susjedstvu, preciznije u selu Maglenča dočekat će vas kuća kakvu nećete naći nigdje drugdje u Hrvatskoj. Jedinstvena je baš poput svojih domaćina: Slađane Đurđević, u tom kraju poznate i kao Plave Ciganke, te njezina supruga Gorana Đurđevića, prvog Roma s diplomom u Hrvatskoj.
Iako nije mala, crna i čupava, a nema niti romske krvi, Slađana je zajedno s Goranom posvetila život približavaju romske kulture i običaja ljudima, koji ruku na srce, o Romima često ne misle ništa pohvalno. Imate li predrasude o Romima da su prevaranti ili teret društva, pripazite, jer biste ih u Romskoj kući vrlo lako mogli izgubiti.
Plava Ciganka
"Jeste li zatvorili torbe?, dočekuje nas Goran Đurđević dosjetkom, u prugastom odijelu, s grimiznim šeširom na glavi, a dok odgovaramo smijehom, Slađana se nadovezuje kako mora da su neki od nas razočarani. Zašto? Jer nema ondje niti male, crne, čupave, a niti gomile klinaca s konjima i šatorima u dvorištu. Možda je to tako bilo u prošlosti, ali i manjine se mijenjaju, razvijaju i napreduju.
"Nisam Romkinja po podrijetlu, ali jesam po opredjeljenju. Udajom za Roma ušla sam u obitelj koja se na ovom području nekih pedesetak godina bavila očuvanjem tradicijske kulture, običaja i jezika. Kada sam savladala tradiciju, običaje i jezik postala sam najveća Ciganka u tom kraju. Zaslužila sam tu čast da mogu prezentirati njihovu tradicijsku kulturu, a kažu da često otkrijem i pikanterije, koje oni vješto skrivaju od većine. One po kojima su toliko egzotični i posebni“, priča nam Slađana Đurđević na imanju koje je rezultat rada njezine obitelji i Udruge izvornih Roma Lovara.
Razbijači predrasuda
Romska kuća objedinjuje ono što je do sad poznato o Romima, kao i informira o tome da su Romi sastavni dio hrvatske kulturne baštine još od 14. stoljeća. Kuća na imanju vjerno prikazuje romske kuće s početka 20. stoljeća, kada su Romi i naseljavali ovaj kraj. Danas u svijetu ima 15 milijuna Roma, koji su podijeljeni u 42 romske skupine i govore 42 dijalekta, o čijoj prošlosti više možete doznati na stalnoj, dokumentarno povijesnoj izložbi, kao i razgledavajući predmete koje Romi koriste u svakodnevnom životu. Svoja vrata javnosti kuća je otvorila prije 14 godina, sa željom da se smanje predrasude prema Romima, da se podigne nivo tolerancije, kao i potaknu bolji odnosi između većine i manjine.
Smještaj i gastronomija u planu
Romska kuća od početka je zanimljiva školama, studentima i mladima, a s vremenom je postala i turistička atrakcija. Uskoro je u dvorištu osvanula i multifunkcionalna dvorana za razna okupljanja i manifestacije, koja je ujedno i eko sušionica za ljekovito bilje. Romska kuća bi uskoro mogla postati i mjesto gdje ćete moći naći smještaj, kao i otkrivati kulturu Roma kroz njihovu gastronomiju kako bi se nakon učenja i razgledavanja moglo dobro pojesti i popiti.
Desnom nogom na desnu stranu
Odvede li vas put u Romsku kuću, imajte na umu da u obilazak, prema romskom vjerovanju, krenete desnom nogom na desnu stranu – i uvijek idete naprijed. Taj običaj, priča nam Slađana potječe još od vremena kada su se Romi doseljavali i sa sobom imali stoku i zaprežna kola, koja ne mogu ići unatrag. Desna strana donosi sreću, uspjeh i boljitak obitelji, smatraju.
Romi su nekoć bili vječni putnici koji su se zaustavljali na mjestima gdje su mogli naložiti vatru pa tko želi može i na imanje ponijeti kobasice i druge zalogaje. Domaćini će zapaliti vatru i dok se meso peče otkrivati zanimljivosti vezane za uzbudljivu prošlost. Osjetit ćete i mirise lavande, smilja i ružmarina koji mirišu s obližnjih polja. Lavanda je prošla koliko i Romi; donijeli su je iz svoje pradomovine Indije ili Tibeta (o točnom podrijetlu se još uvijek raspravlja) u Europu kao začin i lijek.
Proslave rastave braka
U velikoj prostoriji, sagrađenoj od pečene gline i drveta vidjet ćete i jedan od tipičnih simbola, kotač koji se nalazi i na romskoj zastavi. Kotač odnosno krug simbolizira vječno putovanje, odnosno vječnost. U toj se prostoriji održavaju razne svečanosti i okupljanja, uključujući i proslave rastave braka.
"Osim što je lijep, pitoreskni gradić s predivnim trgom, Bjelovar je specifičan po tome što ima najveći broj kafića po broju stanovnika u Hrvatskoj, kao i broj rastava brakova. No Bjelovarčani se vole zabavljati i loše pretvarati u dobro. Unazad sedam godina smo imali prvu proslavu rastavu braka, a nakon toga su uslijedile i druge. Razlog tome je da ljudi druže i budu jedni drugima potpora u takvim trenucima“, priča nam Slađana i dodaje kako se prva proslava rastave braka nastavila svake godine, na obljetnicu tog događaja. Organiziraju je prijatelji bivših supružnika, uvijek na istoj lokaciji, u hramu romske pjesme i plesa.
Romska vjerovanja
U romskim dvorištima nije neobično primijetiti mnoštvo voćki - kako nam priča Slađana, jedan od razloga za to je stalan strah od gladi. No stablo oraha pred kućom nećete vidjeti, jer vjeruju da nosi nesreću. Baš kao i sve ono što vuče prema zemlji - ima negativan utjecaj, poput breze i tužne vrbe. Kad je riječ o praznovjerju, Romi su kuće uvijek gradili tako da imaju ulaz s istoka, još iz vremena kada su se orijentirali po suncu. Na taj način, kada ujutro otvore vrata prvo što će ih dočekati su toplina i svjetlost.
"A što rade kad je oblačno? To je neradni dan za Rome“, šali se Slađana i dodaje kako su dani bez sunca bili idealni za obiteljske aktivnost. A možda su i oblačni dani djelomično krivi za brojnost njihovih obitelji.
U Romsku kuću ne treba ući, a da prethodno ne pozvonite na metalno zvonce, koje ima crvenu vezicu. Romi, ali i brojni drugi narodi smatrali su kako zvuk metala tjera lošu energiju, a crvena se boja pak povezuje s vatrom i strasti prema životu. Kod pripadnika romske nacionalne manjine uvijek ćete vidjeti crvene detalje, a u novije doba česte su i tetovaže crvenih vezica. Oni koji su slobodni tetovažu će staviti na desnu ruku, a kada se ožene onda je daju napraviti i na drugoj ruci.
Povijest na zidovima
Kada uđete u kuću možete se ugrijati uz vatru na ognjištu, razgledati tradicionalne suvenire, pa i kušati pogaču u koju se dodaje mljevena crvena paprika za okus i ljepšu boju. Mirise Romske kuće možete ponijeti i u bočicama eteričnih ulja i ljekovitih pripravaka. Ne zaboravite baciti pogled na romsku povijest ispisanu na zidovima koja se isprepliće s fotografijama, kao i odgovore na pitanja zašto nose crveno, kako je izgledalo njihovo znakovno pismo te zašto su često degradirani i odbačeni, Romi bili vječno na putu. U Hrvatskoj se pak spominju u 14. stoljeću.
Ciganin ili Rom?
"Znate li otkuda potječe naziv Ciganin? Taj naziv datira još iz doba Bizanta. Kada su Cigani naseljavali područje Europe i grčkog gorja Atos tim je krajem vladao monah Georg Antonski koji je imao potrebu upozoriti lokalno stanovništvo kako da se prema njima odnose. Pustio je glas o dolasku skupine bučnih, šarenih, tamnih i drugačijih ljudi s puno djece i puno životinja. Nazvao ih je Athiganos, što znači nedodirljivi. Kroz naziv je dao i uputu kako se prema njima treba ponašati", otkriva Slađana i dodaje kako je najznačajniji dan za sve Rome svijeta 8. travnja 1971. godine, kada je održan prvi Svjetski kongres Roma u Londonu. Tada su Romi dobili svoju zastavu, službenu himnu i jezik – i počeli su se nazivati Romima.
Romska zastava ima dvije boje koje simboliziraju vječno kretanje: plavu boju nebeskog prostranstva i zelenu boju prirode. U sredini je kotač koji označava neprekidno putovanje, a himna je poznata romska pjesma Gelem, Gelem. Službeni jezik postao je jezik Roma Lovara.
Na kongresu je kao jedinstveni naziv za Cigane usvojen nazov Htom, što na lovarskom jeziku znači čovjek, a iz njega je izveden naziv Rom. U Romskoj kući objasnit će vam i da se Cigani ne osjećaju poniženima niti omalovažavanima niti kada ih nazovu Ciganima, ako se to izgovori u dobroj namjeri. U svakom slučaju, kako smo i rekli na početku, iz Romske kuće mogli biste izaći s novim pogledom na manjinu koja je stoljećima tražila svoje mjesto pod suncem, a danas Slađana i Goran pomažu da imaju svoje mjesto u Lijepoj Našoj.
Idealno za izlet: Imanje pokraj Garešnice na koje se dolazi zbog mesnih pečenja, čvaraka i fileka
