Galerija
Što je Romska kuća?
Na imanju okruženom poljima lavande, u bjelovarskom susjedstvu, posjetitelje godinama dočekuje kuća kakvu nećete naći nigdje drugdje u Hrvatskoj. Jedinstvena je baš poput svojih domaćina: Slađane Đurđević te njezina supruga Gorana Đurđevića, prvog Roma s diplomom u Hrvatskoj. Oni koji imaju predrasude o Romima, upravo ih ondje izgube.
"Nisam Romkinja po podrijetlu, ali jesam po opredjeljenju. Udajom za Roma ušla sam u obitelj koja se na ovom području nekih pedesetak godina bavila očuvanjem tradicijske kulture, običaja i jezika. Kada sam savladala tradiciju, običaje i jezik postala sam najveća Ciganka u tom kraju. Zaslužila sam tu čast da mogu prezentirati njihovu tradicijsku kulturu, a kažu da često otkrijem i pikanterije, koje oni vješto skrivaju od većine. One po kojima su toliko egzotični i posebni“, ispričala nam je Slađana Đurđević na imanju koje je rezultat rada njezine obitelji i Udruge izvornih Roma Lovara, prije nekog vremena, o čemu više pročitajte ovdje.
Prvi Sarma Fest u Maglenči
Ove je pak sunčane subote dvorište Romske kuće zamirisalo na sarme brojnih vrsta: raskošne mesne, veganske sa žitaricama, umotane u listove kelja, posne, mrsne, otvorene i zatvorene, s hrenom i vrhnjem - raznih nacionalnosti i oblika: od hrvatskih, srpskih, mađarskih pa do romskih, mamile su goste. Osim predstavnika manjina, sarme su pripremili i učenici bjelovarske Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole te hotel Artearia, a albanska manjina se pobrinula za ono što im odlično leži – meka peciva, kako bi se lako pokupila i posljednja kap slasnog soka s tanjura. Za veselu atmosferu, pjesmu i ples su se pobrinuli članovi SKD Prosvjeta Pododbor Garešnica, i romski glazbenici.
Prve sarme festivala
Ljubitelji sarme su na festivalu u Maglenči doznali kako je kombinacija mesa, riže i kupusa tek početak priče o omiljenom jelu koje nosi brojna imena – od romske sarmave do japraka, arambašića i dolmi. U listove povrća mota se i šaran, najbolje dimljeni jer pruža finu aromu, a kako ne sadrži meso Srbi takvu sarmu obično poslužuju za svetog Nikolu. Mogla se kušati i mađarska sarma sa svinjskom potrbušinom, koja umjesto riže sadrži palentu te se tradicionalno poslužuje s vrhnjem i hrenom.
Hotel Artearia oduševio nas je svojom sočnom sarmom od junetine u listovima kelja, a najbolje nam je sjela pikantna sarmava od junetine, puretine i svinjetine koje se nismo mogli zasititi. Srećom, stali smo na vrijeme.
Tko je prvi smotao sarmu?
"Neki pretpostavljaju da je sarma došla na ovo područje s Turcima, dok mi tvrdimo da su je Romi ponijeli sa sobom iz Indije. Udomaćila se u Grčkoj i Turskoj, a širenjem kroz svijet, narodi su preuzimali i prilagođavali recepte i nazive.
Česta je rasprava oko samog naziva jela. Dok se na Balkanu koristi naziv sarma, u drugim dijelovima svijeta naziva se dolma. U čemu je razlika? Obje riječi dolaze iz turskog jezika: sarma znači zamotano, a dolma znači punjeno. U hrvatskom jeziku nijedna od tih riječi ne označava isključivo ono što mi nazivamo sarmom, već bilo koje punjeno ili zamotano jelo. Vjerujemo da je naziv preuzet od Roma koji su zovu sarmava, što potječe od romske fraze sa po mrva, u prijevodu od svega po malo. Taj se naziv koristi i u Rumunjskoj, posebice u području Banata“, otkrivaju domaćini i dodaju:
"Mnogi Romi vjeruju da je prva sarmava – dolma – preuzeta od Roma u Armeniji, u današnjem gradu Armaviru, gdje su se Romi zaustavili na svom putu iz Indije i naselili to područje prije 3.000 godina. Prvotno se sastojala od mesa zamotanog u lišće vinove loze. Svojom putničkom kulturom Romi su širili to jelo, a ono doživljava ekspanziju dolaskom Osmanlija na armenski teritorij i širenjem njihova carstva. Danas se oblici sarme/dolme mogu pronaći diljem Bliskog istoka, u Pakistanu i Indiji, u svim mediteranskim i balkanskim državama te na sjeveru Afrike, sve do Alžira. Iako su mnoge države tvrdile da su originalni vlasnici ovog jela, UNESCO je 2017. godine dolmu proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom Azerbajdžana“.
Slađana i Goran naglašavaju da se kreativni kuhari Bliskog istoka ne ograničavaju se samo na vinovoj lozi ili kupusu – mesom pune različito povrće i zamataju ga u razne vrste lišća. U Indiji sarmava ovisi o regiji, ali najpoznatija verzija je punjena ljuta rog paprika ili patlidžan. Kod Roma Lovara ljute punjene crvene rog paprike su neizostavne za veće vjerske blagdane.
"Crvena boja simbolizira radost, sreću i zaštitu od uroka, a jelo se poslužuje kao glavno. Ista smjesa koristi se i za punjenje u zelje, vinovoj lozi, listovima raštike (koji trebaju biti mladi, zeleni i mekani), kelju ili patlidžanu. Izrazito ljutu verziju sarmave obožavaju i pripremaju stanovnici Alžira, južne Srbije, Bugarske i sjeverne Makedonije“.
Savjeti za najbolju sarm(av)u
"Romi sarmavu pripremaju na svoj poseban način koji je izdvaja od svih drugih varijanti sarme i dolmi: koriste se najmanje četiri vrste kvalitetnog mesa (juneći but, pureći i pileći file, svinjski but, a može i but od vepra, jelena, srne, janjetine, ovčetine, pačja prsa). Dodaju rižu dugog zrna koja ostaje zrnasta i lagana i nakon dugog kuhanja.
Obavezna je i ljuta crvena rog paprika tankog mesa, a koriste se i jako tanki i mali listovi kiselog zelja, žuti i ljubičasti luk, koji se ručno sitno sjecka – žuti luk tijekom kuhanja daje slatkastu i kremastu notu, dok ljubičasti ima blažu aromu. Začini uključuju češnjak, idealno sortu šarac, ljutu tučanu i mljevenu papriku, sol, papar, svježu crvenu ljutu papričicu (feferon), vezicu peršina i svinjsku mast“, otkrivaju domaćini, bez tajni. Također, nakon kuhanja, sarmava se dodatno zapeče u pećnici.
Sarma Fest u Maglenči događanje je vrijedno svake pohvale i služi kao odličan primjer kako zajedničke snage manjina koje žive u tom kraju mogu poučiti toleranciji i prihvaćanju različitosti. Stoga su odlične vijesti kako obitelj Đurđević planira da održavanje festivala postane tradicija Romske kuće i njihovog kraja.
Što nakon festivala?
Bjelovarsko-bilogorska županija nudi dovoljno zanimljivih sadržaja, mjesta za uživanje u prirodi, kao i mjesta na kojima možete otkrivati lokalne specijalitete i ako odlučite produljiti odmor.
Domaćini pozivaju na istraživanje prirode, kao i otkrivanje raznih manifestacija i događanja. Ovaj kutak Lijepe Naše nudi brojne sadržaje: od planinarskih i pješačkih staza po kojima se može lutati do mile volje, poslastica za bicikliste ili ljubitelje konja, kupališta, kao i izletišta za uživanje u domaćoj hrani uz cvrkut ptica i pogledima na zelenilo koji hipnotiziraju ljepotama.
Tko želi, može i prespavati u Maglenči, u vilama sa saunom i jacuzzijem, što je pun pogodak u slučaju da vas ne zatekne sunčano vrijeme, ili ako odlučite iskoristiti sve čari toplog doma. U potrazi za domaćim specijalitetima možete krenuti do izletišta Vrata Bilogore, koje je ujedno i poljoprivredno gospodarstvo obitelji Mihoci, smješteno u Velikom Trojstvu. Kako su nam svojedobno ispričali domaćini, njihova je misija sačuvati recepte djedova i baka od zaborava te napraviti sve što mogu sami, baš kao što se to radilo nekoć.
Ovoga puta oduševila nas je njihova krepka juha koja je zaliječila tragove mamurluka od degustiranja pića na Sarma Festu, meso meko kao duša sa slasnim pečenim krumpirima, kao i neodoljiva ljutenica koja dolazi na stol kao predjelo sa domaćim suhomesnatim proizvodima i sirevima. U svakom slučaju, u Bjelovarsko-bilogorska županija itekako ima što za ponuditi, a festival sarme dodatno će je obogatiti.
Zapišite ove datume: Najbolji hrvatski restorani nude vrhunske menije po promo cijeni
