Galerija
Kraj svibnja bez turista u Hrvatskoj. Vrijeme je da budete turist u vlastitoj zemlji. Tri tisuće kilometara automobilom, odnosno roadtrip po znanim i neznanim cestama Lijepe Naše. Uspješno izbjegavanje autoceste i razvikanih destinacija u širokom luku.
Lijepa Naša nije lijepa, već je prelijepa. Totalno različita i svaki je kutak neopisivo lijep. Naravno, putovanje je počelo u Dubrovniku. O Gradu se ne treba puno pisati, a ako netko želi doći, sada je pravo vrijeme za jedinstveno iskustvo. Nema gužve i grad je pust više nego zimi.
Tko voli povijest, arhitekturu i blizinu starog grada, neka bira Hilton, koji je na nekoliko koraka od zidina. Tko voli plažu i prirodu, neka bira One suite ili Sheraton. Za svakoga ponešto.
Tko voli jesti, neće moći puno birati, već neka se zadovolji s onim što je otvoreno. Suvenirnice s kineskom robom ne rade.
O Dubrovniku bih mogao pisati danima, ali samo neka dva sata vožnje sjevernije od Dubrovnika su Igrane, Tučepi, Zaostrog i taj cijeli potez ispod Biokova. Istinska Dalmacija gdje se karta i pije bevanda ispred kuće. Život je još sporiji u postkorona vremenu, ako može biti sporiji nego što jest. Postao sam češki turist koji uživa u pogledu na otoke i koji se lagano kotrlja po Jadranskoj magistrali. Sve one stvari za koje nisam imao vremena ili su me nervirale sada radim. Jedino ne ližem sladoled i ne nosim čarape na sandale kao većina gostiju na tim autodestinacijama.
Rekoh da ću preskočiti i zaobići velike gradove. I jesam. Od Omiša i kanjona Cetine te svih malih mjesta gdje se život odvija uz magistralu vrijeme je za jednu kavu u Trogiru. Pusti Trogir znači raj za moj fotoaparat.
Još uvijek nedevastiran, što nam je izgleda postala struka, i tako skladan. Priznajem da imam fetiš na utvrđena mjesta i gradove. Ono što je građeno prije više od pola milenija djeluje mi skladnije od nedovršenih fasada sa zahrđalim satelitskim antenama. Neki dijelovi Dalmacije izgledaju kao Afrika sa strujom. A neki još duboko žive zakopani u prošlosti, što nisam osjetio po Istri, Zagorju i Slavoniji.
Kako bi mi sve bilo blizu za razgledavanje, izabrao sam Vodice za sljedeća dva dana, a na kraju dana uživao sam u pogledu na arhipelag s najvišeg kata hotela Olympia Sky.
Bio sam spreman za veliku dozu povijesti krenuvši od Primoštena i Šibenika do najvećeg jezera u Hrvatskoj - Vranskog jezera. Vožnja i vidikovci oko jezera spektakularni su. Blizina Zadra i Paklenice također su razlog za posjet toj regiji. Tko vozi motocikle, sigurno će se zaputiti cestom ispod Velebita, svladati milijun krivina i zaustaviti se u Karlobagu, Senju i Crikvenici. Od zelenila borove šume koje ostavih za sobom do Rijeke me pratio krš Velebita i pogled na kamenjar poluotoka Paga i okolnih otoka.
Mislim da sam prvi put prošao kroz Rijeku da nije padala kiša i stigao sam baš na zalazak sunca u Rovinj. Istra, dio Hrvatske s dovršenim kućama i raznobojnim fasadama te fantastičnom kuhinjom. Bio je otvoren samo jedan mali boutique hotel Adriatic na fantastičnoj lokaciji s pogledom na rovinjsku rivu. Doživjeti Rovinj na biciklu. Tako sam ga i zamišljao. Doživjeti prazan Motovun dok degustiram istarske fuže i tartufe uz čašu terana. Voziti se uz Limski kanal preko Vrsara do Novigrada - neprocjenjivo. Pozdraviti rimsko naslijeđe i diviti se Areni u Puli. Izbjeći Istarski ipsilon i uživati kroz seoske ceste.
O bella Istria, ciao.
Doći u Zagreb. Za noćnu fotografiju uvijek se veselim pogledu na katedralu s najvišeg kata Westina. Hrvatsko zagorje na pragu je Zagreba. Više me privlači vožnja zagorskim bregima od glavnog grada. Obvezno zaustavljanje u restoranu Grešne gorice, Kumrovcu bez pionira, na Orient Express pruzi te Velikom Taboru. A okolica Zagreba bogata je skrivenim draguljima od ozaljske kule, spomenika u Podgariću, Ludbrega centra svijeta...
Posljednja tri dana desetodnevne vožnje Lijepom Našom rezervirana su za Slavoniju. Nije onakva o kakvoj slušamo. Prelijepa je i obrađena je. Ljudi su toliko ljubazni i pristupačni. A Osijek je centar Slavonije. Bio bih lud kad ne bih odsjeo u hotelu Waldinger, prošetao tvrđom, pojeo fiš-paprikaš u Baranji, a za desert kolač u slastičarnici Gold, posjetio Kopački rit i Ilok, prošetao uz Dravu. Ima vina iz iločkih podruma i nema komaraca. Inati se, Slavonijo, predivna si i malo je tri dana. Lijepo li je biti turist. Turist u vlastitoj zemlji.
