Galerija
Kada smo ovog vikenda sjeli u auto, neki od nas željni planina i šuškanja lišća pod nogama, neki još nostalgični za suncem i plavetnilom mora, kompromis smo pronašli u zaleđu Rijeke. Planinski masiv zvan Grobničke Alpe prekriven je svim bojama jesenske palete, zadržavši svoj krški primorski duh.
Na njemu se smjestio planinarski dom Hahlić, a simpatično ime dobio je po jezercima koji se nalaze u travnatim dolinama – hahlić je izvedenica od domaćeg naziva za ove lokve.
Postoji više vrhova vrijednih spomena i obilaska. Najviši je Obruč (1377 m) oko kojeg se šeću i divokoze, a među ostalima su Fratar, Pakleno, Suhi vrh, Ćunina glava, Nebesa, Hahlić i drugi.
Put do Hahlića vodi od mjestašca Podkilavac pored Grobničkog polja gdje počinje nekoliko staza.
Jedna vodi kroz veličanstveni klanac Mutna dol, tj. suho korito potoka Sušice. To je teža staza koja na nekim dijelovima iziskuje vertikalni uspon uz sajle i ljestve, ali je dobra ideja za one željne izazova.
Mi, obična raja, odabrali smo nešto lakšu, kružnu stazu Hahlić – Kolci koja traje nešto više od dva sata.
Paleta jeseni i platno Grobničkih Alpa
Staze do vrha vode kroz livade, kamenjare i šume nevjerojatnih boja. Bijele stijene, modro nebo, crveno-narančasto lišće i (zim)zelenilo smreka usporit će svakoga tko posjeduje kameru, ali će definitivno uljepšati pohod.
Svi volimo naglasiti uživanje u trenutku, odmor od tehnologije i prepuštanje miru prirode, no uz prizore po putu teško je svladati poriv za hvatanjem mobitela i fotografiranjem. Čak i najveći amateri za objektivom vratit će se doma s lijepim uspomenama, pogotovo kad se otvori pogled prema moru i jadranskim otocima uz zalazak sunca.
Staza mjestimično prati makadamsku cestu pa omogućuje onima slabije forme lagani predah. U jednom trenutku staza se grana na lakši i strmiji put (vremenska razlika je oko 15 minuta). Uzeli smo lakšu koja nas je odvela na ogromne travnjake s kojih se vide riječki zaljev i vrh Obruč. Za Hahlić je potrebno nastaviti u suprotnom smjeru od Obruča.
Leđa mu čuvaju šume, a licem gleda prema moru
Planinarski dom Hahlić (1097 m) svježe je obnovljen i opremljen strujom, kamerama i internetom, a otvoren je vikendom i poslužuje pića od kave do gemišta.
Iako je „ušuškan“ u šume smreke i bukve, prednjim dijelom i terasom otvara se prema Riječkom zaljevu, pa uz topli čaj ili kavu možete predahnuti na suncu uz pogled na Kvarner i obližnje planine. Uz malo sreće i dobrog tajminga, ugledat ćete divlje konje na beskrajnim proplancima.
Od PD Hahlić možete krenuti dalje prema vrhu Fratar (1353 m) do kojeg će vam trebati nešto više od sat vremena. Zovu ga najmarkantnijim vrhom nad Hahlićem, a iz daljine je jasno i zašto: goli kameni vrhovi izdižu se nad šumovitim padinama koje su sada poprimile cijelu paletu jeseni.
Također, možete nastaviti prema Suhom vrhu, Ćuninoj glavi ili čak i dalje, a ako ste na jednodnevnom izletu i hvatate povratak prije zalaska sunca najbolje bi bilo spustiti se prema Podkilavcu stazom koja vodi kroz travnatu dolinu i slikoviti kamenjar.
Za one malo radikalnije…
Postoji i brži način za stići do Hahlića: maraton zvan Hahlić za uru. Riječ je o sportskoj manifestaciji u kojoj natjecatelji trče pet kilometara s 800 metara uspona. Neki trče i bosi s plinskim bocama na leđima.
S obzirom na to da smo za svakim biciklistom koji nas je prešišao uzdahnuli „Svaka čast…“, ne znamo što bismo tek rekli da nas je pretekla bosonoga ekipa s plinskim bocama. Jedno je sigurno: prizore s Hahlića pamtit ćete dugo.
