Galerija
Nedaleko od Hrvatske, u okvirima Nacionalnog parka Đerdap u Srbiji, pronađeno je nalazište jedne od najstarijih europskih kultura nazvano Lepenski Vir.
Nazvano prema viru na Dunavu Lepenski Vir, to je nalazište otkriveno 1965. na mjestu tadašnje granice između Jugoslavije i Rumunjske, 15 kilometara od Donjeg Milanovca, a sva saznanja do kojih su došli arheolozi promijenila su viđenje srednjeg i mlađeg kamenog doba u ovom dijelu Europe.
Slučajno otkriće
Godine 1965. započele su pripremne radnje za izgradnju Hidroelektrane Đerdap I na Dunavu, a tijekom obilaska lokaliteta uočeno je nešto što je zauvijek promijenilo pogled na povijest ovog kraja – sasvim slučajno otkriveni su ostaci iz kamenog doba. Kada je pak svoj doprinos dao znameniti arheolog i profesor Dragoslav Srejović, otkriveno je nešto nad čime su hodale generacije ljudi tisućama godina, a da toga nisu bili ni svjesni – mjesto za koje se vjeruje da je prvi europski grad.
U radijusu od 10 kilometara otkriveno je bogatstvo kulture za koju se do tada nije ni znalo da je postojala. Na tom je mjestu nađeno sedam faza naselja i 136 objekata za koje se pretpostavlja da su nastajali u razdoblju od čak 9500 g. pr. Kr. do 6000 g. pr. Kr. Iskopavanjem se došlo do podataka o tome da je riječ o vrlo složenoj i visoko razvijenoj kulturi koja je prva u Europi provodila plansko građenje. Samim time, njihova je arhitektura bila visoko iznad drugih iz Europe.
Kako su se tadašnji stanovnici smjestili kraj Dunava zbog obilja ribe koja je bila dostupna tijekom čitave godine, svi su se objekti gradili tako da budu okrenuti prema rijeci koja je u njima izazivala i strahopoštovanje. Gradili su kuće trapezoidnih osnova nad kojima se uzdizala primitivna drvena konstrukcija s lišćem i kožom životinja. Zanimljivo je da su se sve te kuće gradile tako da čine oblik potkove i tako stvore prvi poznati urbani trg na kojem se nalazilo svojevrsno svetište.
Riba kao lajtmotiv kulture
Koliku je ulogu riba imala u njihovoj svakodnevici, potvrđuju i pronalasci na ognjištima koje je imala svaka kuća – bilo je okruženo kamenim idolima ribolikih glava. Te su skulpture predstavljale njihova božanstva jer su vjerovali da zbog obilja ribe moraju prinositi žrtvu svome bogu kako bi ih nastavio bogato darivati. Dakako, kako je bila riječ o ribi, tako su i svome božanstvu pridodali riboliku glavu.
Te skulpture danas su postale prepoznatljiv simbol kulture Lepenskog Vira, a smatra se da je riječ i o jednom od najstarijih vidova umjetnosti u ovom dijelu svijeta. No u njima se krije i nešto što potvrđuje da su stanovnici tog naselja već imali svoj sustav komunikacije i bilježenja znanja: na predmetima su ugravirani znakovi slični koordinatnom sustavu, a tu su i brojke, slova i razne skice.
S obzirom na to da je utvrđeno nekoliko faza samog naselja, lako je pratiti i razvoj te kulture – od lovaca i skupljača do društva u kojem je svatko imao svoju ulogu. Naime, osim što su pronađene ribolike skulpture, pronađeno je i obilje alata i oruđa, od kamena, kostiju, rogova, pa sve do prvog posuđa i nakita od riječnih školjki. Time je utvrđeno i da su doživjeli neolitsku revoluciju koja je rezultirala bavljenjem zemljoradnjom i pripitomljavanjem životinja.
Vrlo je vjerojatno da su učili i od drugih kultura s kojima su dolazili u doticaj, a da uistinu jesu, potvrđuju i pronađeni posmrtni ostaci dvojice poljoprivrednika. Za njih se DNK analizom utvrdilo da potječu s područja Bliskog istoka, a vidljivo je da su ih pohranjivali baš kao i svakog pripadnika svoje kulture – unutar naselja. Pokojnike su sahranjivali kraj ognjišta ili u neposrednoj blizini, ali to nisu primjenjivali na svima. Iako kriteriji još nisu jasni, vidljivo je da su u blizini ognjišta pohranjivana djeca ili starije osobe.
Zaštićeno područje
Zbog iznimne vrijednosti ovog lokaliteta i bojazni od poplava postavljanjem brane na Dunavu za ranije spomenutu Hidroelektranu Đerdap I, naselje Lepenski Vir premješteno je na višu razinu, gdje je izgrađen i muzej u kojem su izloženi pronalasci i kopije skulptura, dok se originalni nalaze u Narodnom muzeju u Beogradu.
Prilikom premještanja zadržan je jednak međusobni položaj prenesenih dijelova te ista orijentacija u odnosu na strane svijeta i u odnosu na slikoviti planinski masiv Treskavice na suprotnoj strani Dunava, koji okružuje ovo jedinstveno nalazište koje je danas strogo zaštićeno.
