„Doletite do nas, barem jednom, uspjeli smo nekim čudom nabaviti karte za stol“, zvali su nas prijatelji na privremenom radu u Njemačkoj da konačno i mi jednom dođemo na najveći svjetski festival piva, koji se već tradicionalno, krajem rujna i početkom listopada održava na „Terezijinim livadama“ u Münchenu. Iako iskreno pojma nisam imao što znače točno karte za stol, podrazumijeva li to bolju uslugu, više piva ili nešto treće, odlučili smo kako je vrijeme da idemo vidjeti najveću pivsku feštu na svijetu.
Na Oktoberfest smo se s domaćinima, i još šestero njihovih prijatelja, zaputili u subotu, na dan otvaranja, kad smo imali karte za stol u kako su nas uvjeravali – najvećem šatoru na ovogodišnjoj manifestaciji. Šator je Paulanerov, dakle toči se samo njihovo pivo, a u njega stane otprilike 15.000 duša. Mi smo imali termin od 17 do 23 sata, dok je prvi jutarnji termin, rezerviran za one s ulaznicama od 11 do 17 sati. No proslavi u šatoru vratit ćemo se malo kasnije.
Prije odlaska otišli smo na brunch do grada i laganu šetnju minhenskim ulicama. Jednostavno, kako je taj dan bilo i otvaranje Oktoberfesta, pola grada, što domaćina, što stranaca, obučeno je u dindrle i hosentregere, tako da sam se u običnoj kariranoj košulji osjećao poput uljeza. Inače, ove narodne nošnje prilično i koštaju, pa ćete, ako želite biti obučeni kao pravi bavarski muž, morati izdvojiti i nekoliko stotina eura. Naravno, dostupne su i jeftinije verzije, ali ako želite biti autentični – posegnite duboko u novčanik.
Turista je nevjerojatno mnogo, a neslužbene statistike govore kako München za vrijeme Oktoberfesta posjeti 8 milijuna ljudi. Amerikanaca, Australaca i Engleza ima more, očito je u tim dijelovima svijeta ljubav prema hmeljastom napitku jača nego drugdje.
No vratimo se mi samoj zabavi i šatoru. Nakon što je nas deset uspješno ušlo u šator i zaposjelo stol, uvidjeli smo sve njegove prednosti. Jednostavno, oko vas su rijeke ljudi, mnogi bez ulaznica ne mogu ni prismrditi šatoru, a ako možete a da nemate stol, predstoji vam naporno guranje kako biste došli do pića. Ovako, kad sjednete, uskoro će doći jedna od onih konobarica (da, stvarno nose 8 – 10 litara piva u jednoj ruci), uzeti vašu narudžbu i uskoro donijeti ogromne krigle od litre (toči se isključivo pivo od litre), a vama će preostati dići krigle u zrak i viknuti – prost!
Unaprijed je (barem kad imate stol) potrebno platiti 50 eura, te u tolikoj vrijednosti dobijete konzumaciju hrane i pića. Za piće (pivo) dobijete dva žetona od kojih svaki vrijedi 11,80 eura, a ostatak od 50 eura dobijete na dva kupona kojima možete izabrati neki od bavarskih specijaliteta. Uglavnom, cijena piva je prilično paprena jer dodajte na nju obvezno napojnicu od bar 1 euro, pa ispada da za litru piva platite gotovo 13 eura (100 kuna). No to je cijena doživljaja najveće pivske fešte.
Nakon prvog popijenog, vrijeme je i za jelo. Probao sam svinjsku koljenicu koja je bila sjajna, s finom hrskavom kožicom, a na nju su otišla oba kupona za hranu jer je među skupljim jelima. Naravno, tu su i nezaobilazne weisswurst (bijele kobasice), bečki odrezak (toga valjda ima u svakom objektu koji poslužuje više vrsta hrana na svijetu) i slično, ali s koljenicom se ne može pogriješiti.
I tako, nakon što pojedete, ugodnije je nastaviti piti, pa nakon jednog piva, dođe drugo, pa treće (ovdje ste već na 3 litre), a cijeli šator nazdravlja, viče i pleše – jer vas gotovo cijelo vrijeme prati glazba uživo. Doduše, taj dio je prilično komercijaliziran (realno, kao i Oktoberfest), jer osim lijepih bavarskih popevki opet ste osuđeni na vječnu i dosadnu Proud Mary i takav tip pjesama. Ovakva zabava potraje do nešto manje od 11, kad se šatori prazne, pa se veselje (dobar dio ljudi nakon nekoliko sati u šatoru i konzumiranja ogromne količine piva jedva i stoji), prenosi na ulice grada.
Bilo kako bilo, ako ste pivopija, barem biste jednom u životu trebali skočiti na Oktoberfest, a i ako niste, šteta je uživo ne doživjeti jednu od najvećih zabava na svijetu.
Drugačiji njemački grad u kojem bismo rado proveli svaki produženi vikend
