Nedaleko od novog zagrebačkog rotora, novoizgrađenog naselja Lanište i trgovačkog centra Arena, a daleko od pogleda nalazi se groblje javnog novca u obliku napuštene Sveučilišne bolnice. Riječ je o monumentalnom medicinskom centru kojem bi gravitirala cijela regija - da je ikada dovršena.
Jedna od najvećih javnih građevina u Zagrebu pokrila bi veličinom glavni zagrebački trg i uži centar grada. No taj je projekt stao prije 30 godina, nakon što je u njega uloženo oko 150 milijuna eura. Danas zjapi prazan, ruševan i sablastan na rubu grada.
Počelo je (pre)ambiciozno…
Na arhitektonskom natječaju iz 1984. godine nagradu je dobila slovenska tvrtka koja je već imala iskustva u projektiranju bolnica diljem Jugoslavije. U to vrijeme Beograd i Ljubljana ponosili su se medicinskom akademijom i kliničkim centrom. Zagreb nije mogao zaostajati.
Gradnja bolnice financirana je samodoprinosom građana Zagreba izglasanim na dva referenduma. Naime, građani su pristali izdvajati 1,5 % svoje plaće za novu Sveučilišnu bolnicu.
Velebna bolnica trebala je imati više od tisuću kreveta, sedamdesetak ordinacija, seminarske dvorane, a između ostalog i predavaonice u obliku amfiteatra. Trebala je zapošljavati između 3000 i 4000 djelatnika.
Proslava postavljanja kamena temeljca obilježena je manifestacijama uz Savu poput sportskih natjecanja za djecu i koncerta grupe Aerodrom – nešto poput uvodne scene proslave otvorenja tunela u filmu Lepa sela lepo gore, kada još nitko nije slutio što dolazi.
Nije budućnost sve što dolazi
Krajem 80-ih država je ušla u financijsku krizu. Uslijedila je hiperinflacija, a potom rat tijekom kojeg je nedovršena bolnica otišla u stečaj. Današnji pravni status bolnice službeno glasi: Sveučilišna bolnica Zagreb u osnivanju u likvidaciji.
Prema procjenama, za dovršenje bolnice bilo bi potrebno uložiti još nekoliko stotina milijuna eura. No čak i kad bi tog novca bilo, prepreka ostaje u vidu nerazjašnjenih imovinskopravnih odnosa. Svake godine u medijima se pojave crtice vezane za najavljene projekte Nacionalne dječje bolnice i zagrebačkih termi koje bi trebale zauzeti ovaj prostor, no čini se da se trenutačno još ništa konkretno ne događa.
U međuvremenu, bolnica i dalje propada, kradljivci sekundarnih sirovina noću kradu staklo, metalne obloge, cijevi i šipke, a vandali ostavljaju za sobom boce, smeće i vulgarne grafite.
Za ljepšu uličnu umjetnost potrebno je popeti se na više katove, stepenicama koje su pune rupa. Krhotine stakla su posvuda, priroda polako, ali sigurno preuzima prostor, a neke je dijelove teško objasniti drugačije nego – namjerno uništene.
Tu i tamo sablasni prostor posluži za snimanje filmova ili spotova onima koji žele ugođaj Detroita ili postapokalipse. Jednom prilikom održana je i izložba o povijesti same bolnice pod nazivom U osnivanju u likvidaciji.
Kada bolnica postane pacijent
U jeku nedavnih događaja, od pandemije koronavirusa do zagrebačkog potresa u kojem su oštećene i gradske bolnice, naročito je ironičan podatak da je Sveučilišna bolnica građena kako bi izdržala potres magnitude 9 prema Richteru, a 2014. godine u njoj su održavane vježbe specijalističkih postrojbi civilne zaštite Grada Zagreba za izvlačenje iz ruševina nakon potresa.
Danas umjesto zvuka medicinskih klompi koje užurbano hodaju hodnicima samo mural domaće umjetnice Tee Jurišić prikazuje troje zdravstvenih djelatnika u borbi za spas planeta od koronavirusa, u zaboravljenom betonskom divu na kraju grada.
Urbani istraživači
Cesta koja vodi do bolnice prohodna je te se ispred nje nalazi parking. Vikendom ljudi roštiljaju u obližnjim parkovima. Cijeli kompleks čuva (točnije, pokušava čuvati) zaštitar, prvenstveno zbog skladišta tvrtki koje se nalaze u jednom dijelu prizemlja, no to i dalje ne sprječava urbane istraživače u njihovim pohodima s kamerama i dronovima.
Budući da su mnogi dijelovi kompleksa oštećeni i zgrada se urušava, imajte na umu da unutra svatko ulazi na vlastitu odgovornost.
