Na obalama Atlantskog oceana, taman na pola puta između Marakeša i Tangera, smjestio se Salé sestrinski gradić Rabata. Od njega ga dijeli samo rijeka Bou Regreg koja se pod starom tvrđavom i andaluzijskim vrtovima ulijeva u more.

Nekad satelit Rabata za kojeg brojni Maroko-putnici nisu ni čuli, danas se u turističkom svijetu razvija u destinaciju za sebe. S obzirom na buntovnu prošlost, karizmu i neobičnu činjenicu da su njegove zidine bile uporište slavne gusarske bande, ovdje se ima što za vidjeti i možemo samo reći - mašala!

Grad gusara i pobunjenika

Osnovali su ga početkom 11. stoljeća Berberi iz plemena zvanog Djeca Ifrana, ali kasnije je postao poznatiji kao grad gusara – „lutalica iz Saléa“. Štoviše, u 17. stoljeću ovo mjesto operiralo je kao Republika Salé.

Gusari iz Saléa napadali su trgovačke brodove između kolonijalnih i europskih luka, a priča se kako je čak i marokanski kralj dobivao svoj udio.

Koliko su bili poznati svjedoči nam roman Robinson Crusoe – u njemu je glavni lik također proveo vrijeme u zatočeništvu Saléovih gusara sve dok nije uspješno pobjegao.

Gusarskoj ekipi pridružio se i poznati nizozemski pirat Jan Janszoon koji je u zatočeništvu prešao na islam i priključio se suprotnoj strani. Da je otkriven ranije, Stockholmski sindrom mogao je nositi egzotičnije ime, ali što je tu je.

Francuzi su gubili živce s njima do te mjere da su konačno 1629. godine bombardirali cijeli grad, a situacija se smirila 1777. godine kada je Maroko priznao SAD kao neovisnu državu.

U 20. stoljeću Salé je postao baza boraca za nacionalno oslobođenje koju je predvodila elita sklona arapskim i muslimanskim zemljama. Ovdje su krenule jedne od prvih demonstracija protiv Francuske - nisu htjeli ni Zapad, ni Berbere, ni sekularizam.

Na radost Berbera i sekularista, nisu dobili sve što su tražili, ali njihovi ustanci doprinijeli su anti-kolonijalnoj borbi koja je 1956. godine dovela do marokanske neovisnosti.

Marokanci kažu kako ih krasi poseban ponos pripadnosti svojim plemenima i sumnjičav pogled na strance koji bi mogli predstavljati opasnost.

Moderne lutalice iz Salea

Danas je to grad radničke klase u kojem – za razliku od sad već turističkog Marakeša – možete doživjeti pitomi i stvarni život Marokanaca. Život se odvija u polaganom ritmu uz miris kave u zraku i dječju ciku s ulice.

Cijene su jeftinije nego u susjednim gradovima, pa možete pronaći lijepe, ručno izrađene drvene poklone i odjeću ili isprobati domaću ribu za kojom cure sline diljem kraljevine.

Ovdje možete vidjeti treću po veličini džamiju u Maroku, prošetati starom ulicom u kojoj su nekada živjeli Židovi, posjetiti mauzolej Sidi Abdellah Ben Hassouna ili staru vojnu utvrdu nad morem u kojoj su gusari držali robove prije nego bi ih prodali.

Naravno, što je posjet arapskoj zemlji bez šetnje lokalnim bazarom, ispijanja čaja s trgovcima i cjenkanja?

Od Casablance je udaljen svega sat vremena, a Rabat je odmah u susjedstvu. Bila bi šteta barem ne zastati idete li na sjever prema Tangeru ili Fesu.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju