Japan, zemlja točnosti i preciznosti – barem su nam tako uvijek govorili. No, nije uvijek tako. Ili je ovo iznimka koja potvrđuje pravilo?
Naime, pođete li u Kyoto, možda naiđete na simpatičan mali muzej koji se doslovno zove „Ukiyoe mali muzej“. A uz malo sreće možda naiđete i u dobrom trenutku jer ulazak u ovaj muzej je čista kocka.
Ono što odmah privuče pozornost prolaznika jest veliki natpis o radnom vremenu: „Otvoreno kad se probudim. Zatvoreno kad mi se spava ili kad mi je dosta.“
Vlasnik muzeja očito se ne zamara standardnim radnim vremenom, već osluškuje svoj bioritam i potrebe. Kome smeta, bez njega se može.
A tko strpljivo čeka – dočeka. Mali muzej čuva prava čuda japanske umjetnosti poznate kao ukiyo-e koja je bila popularna između 17. i 19. stoljeća.
Riječ je o tisku na drvenim blokovima, tehnici sličnoj drvorezu. Danas ćete ih vidjeti u brojnim hramovima, jer je u to doba ovo bila preskupa tehnika za masovniju proizvodnju. Obično su prikazivali lijepe žene (naročito gejše) i krajolike, životinje, narodne predaje i vjerske motive.
Vlasnik muzeja, Ichimura Mamoru, gostima će rado pokazati (svoje) radove i popričati s njima. Jedan je od rijetkih ukiyo-e majstora koji je ovaj zanat naučio od svog djeda. Stoga je pogoditi radno vrijeme dok je budan uistinu rijetka i sretna prilika.
Inače, ova umjetnost sa dalekog istoka stigla je i do Europe gdje je svojedobno inspirirala i velikane poput Van Gogha i Moneta. U pismu svom bratu 1888. godine Van Gogh piše:
„Čini mi se da je nemoguće proučavati japansku umjetnost, a da pritom ne postanemo sretniji i radosniji. U svijetu punom konvencija, ona nas vraća prirodi.“