Talijani ga zovu Castello Sforzesco, a kod nas je poznat i kao dvorac Sforza ili Sforzin dvorac (zamak). No što je on i zašto bi se trebao naći na vašoj listi onoga što trebate vidjeti u Italiji, tj. u Milanu?
Dvorac Sforza velika je srednjovjekovna renesansna tvrđava s povijesnim muzejima i djelima Da Vincija i Michelangela, smještena u samom centru Milana – slavnog grada na sjeveru Italije.
Izgrađen je u 15. stoljeću na istom mjestu na kojem se nekad nalazila stara obrambena utvrda. Dao ga je izgraditi milanski vojvoda Francesco Sforza (po kojem je, očito, dobio ime) kao službenu rezidenciju.
Sforza se inače smatra jednim od prvih europskih političara koji se zalagao za vanjsku politiku baziranu na balansu moći, ideji prema kojoj bi sve države trebale biti jednako jake kako ne bi došlo do ičije prevlasti i monopola. Uspješno je vodio talijansku politiku i sprječavao dominaciju stranih sila u zemlji. No više nas zanima dvorac koji je ostao iza njega, stoga se vraćamo na moderni teren.
Nekad pod invazijom neprijatelja, danas pod invazijom turista
Francesco Sforza bio je taj koji je došao na ideju gradnje glavnog tornja, tzv. Torre del Filarete, i danas najpoznatijeg dijela dvorca. U ukrašavanju dvorca sudjelovali su brojni lokalni umjetnici, pa i slavni renesansni čovjek Leonardo da Vinci. On je uredio freske u nekoliko soba, koje i danas možete ondje vidjeti.
Nažalost, bila su to burna vremena i u narednim desetljećima dvorac je pretrpio štetu koju su mu nanijele francuske i njemačke, ali i talijanske trupe. Dogodila se i jedna bizarna, slučajna nesreća, kada je, vjerojatno za olujna vremena, opalio top i srušio središnji toranj. Ups!
Dvorac Sforza nadograđivan je tijekom 16. i 17. stoljeća. Tada je postao jedna od najvećih europskih utvrda s čak 12 bastiona i pokretnim mostom preko kojeg se ulazilo u nju.
U 19. stoljeću nastupila su mirnija vremena za dvorac. Talijanske su se državice ujedinile, dvorac je prešao u ruke gradskih vlasti, a potom je restauriran i postaje dom čak nekoliko gradskih muzeja i umjetničkih izložbi. Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponovno je oštećen i potom iznova renoviran, no sada konačno živi u miru. Jedini koji vrše „invaziju“ na dvorac jesu brojni oduševljeni turisti.
Dvorac, muzej, umjetnička izložba
Posjetite li ovaj dvorac, nećete zaroniti samo u romantičnu stranu talijanskog srednjeg vijeka već i u povijest talijanske i svjetske umjetnosti.
U njemu se nalaze umjetničke galerije, Muzej antičke umjetnosti, Muzej primijenjene umjetnosti, Muzej antičkog namještaja i drvenih skulptura, Muzej glazbenih instrumenata, Egipatski muzej, Arheološki muzej Milana, muzej Rondanini Pietà, u kojem se nalazi i posljednja (istoimena) Michelangelova skulptura...
Gdje to sve stane? Pa, u dvorac površine 40.000 kvadratnih metara. Od toga polovicu čini prekrasno, jednostavno unutarnje dvorište, a legenda kaže da dvorac skriva i tajni podzemni tunel…
