Galerija
Tu su i Lubenice visoko nad creskom obalom, Škrip s tisućama godina povijesti te Lastovo s neobičnim fumarima. Različita su to mjesta, ali povezuje ih ono što je na Jadranu usred ljeta sve dragocjenije – drevni kamen, lokalne priče, svakodnevni život i dovoljno mira da ih uopće primijetite.
Grožnjan
Već na samom ulazu u Grožnjan očarat će vas pogled koji se sa zidina pruža gotovo do samog obzora. S brežuljka na 228 metara nadmorske visine otvara se dolina rijeke Mirne i nepregledno istarsko zelenilo. Ovaj srednjovjekovni gradić poseban je po brojnim galerijama i umjetničkim atelijerima koji su se smjestili u njegovim starim kamenim kućama. Nije slučajno poznat kao grad umjetnika – od 1960-ih napuštene kuće počeli su naseljavati i obnavljati umjetnici, a Grožnjan je 1969. postao i sjedište Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži.
Dok šećete njegovim kamenim uličicama, zastanite kod kaštela, nekadašnjeg sjedišta feudalaca i mletačkih upravitelja, u kojem se danas nalazi koncertna dvorana. Potražite i baroknu palaču Spinotti-Morteani, gradsku lođu i Fontik, u kojem je danas galerija, te župnu crkvu sv. Vida, Modesta i Krešencije s 36 metara visokim zvonikom.
Grožnjan posebno oživi ljeti kada njegove trgove, ulice i stare kuće ispune glazbene akademije, koncerti i umjetničke radionice. Tada iz otvorenih prozora dopire glazba, ispred galerija stoje umjetnička djela, a gradić koji na prvi pogled izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo pokazuje koliko je zapravo živ.
Pazin
Očaravajući grad starih kamenih kuća, vijugavih uličica i romantičnih istarskih konoba nalazi se na granici sive i crvene Istre, u središtu poluotoka. Njegov je kaštel najveća i najbolje očuvana istarska utvrda - uzdiže se na visokoj okomitoj stijeni iznad duboka ponora, na mjestu gdje rijeka Pazinčica ponire u Pazinsku jamu. I pisca Julesa Vernea privukao je opis toga fantastičnoga mjesta, pa je svoga junaka Mathiasa Sandorfa zatočio u pazinskoj tamnici, a potom mu pomogao da iz nje pobjegne kroz Pazinsku jamu.
Zanimljivo je da Jules Verne nikad nije vidio Pazinsku jamu uživo – o njoj je samo čitao. Pazinska utvrda, tj. kaštel i danas dočekuje putnike i goste na zapadnom dijelu grada. Ovdje imate priliku šetati poučnom stazom, spustiti se ziplineom i uz stručno vodstvo istražiti podzemlje Pazinske jame.
Odlučite li se za ugodnu šetnju, kroz jamu vodi poučna pješačka staza malo dulja od jednog kilometra. Uz stazu su postavljene edukativne ploče uz pomoć kojih ćete otkriti više o svijetu krša, biljaka i legendi koje ga okružuju.
Lubenice
Na strmoj litici 378 metara iznad mora smjestile su se Lubenice, drevno cresko naselje s kojeg se pruža spektakularan pogled na Kvarner i plažu u podnožju. Naselje se razvilo na temeljima pretpovijesne gradine, a zbog strateškog položaja nekoć je bilo opasano obrambenim zidinama, čiji se ostaci i danas mogu vidjeti. Prošećite uskim kamenim ulicama i potražite crkvicu sv. Antuna pustinjaka iz 15. stoljeća, poznatu po odličnoj akustici, te župnu crkvu Blažene Djevice Marije.
U Lubenicama se nalazi i Muzej ovčarstva, posvećen tradiciji koja je stoljećima bila važan dio života stanovnika Cresa. Podno mjesta skriva se plaža Luka, poznata i kao plaža sv. Ivan, do koje iz Lubenica vodi strma pješačka staza. Spust traje oko 45 minuta, a zbog zahtjevnog terena krenite u dobroj obući i ponesite dovoljno vode. Na plaži nema kafića, restorana ni drugih sadržaja, ali upravo su netaknuta priroda, tirkizno more i pogled na golemo kameno zdanje Lubenica visoko iznad nje razlog zbog kojeg se ovaj izlet pamti, a svaki korak isplati.
Pitve
Tunel Pitve na Hvaru, dug 1400 metara, povezuje sjeverni i južni dio otoka, a svojevrsna je atrakcija jer više podsjeća na špilju nego na moderni tunel. Ondje ćete pronaći i jedine semafore na Hvaru koji reguliraju izmjenični promet jer je tunel širok tek nešto više od dva metra i nema rasvjete.
Nekoć se regulacija odvijala pomoću voki-tokija, a nerijetko bi i jedan od vozača morao voziti u rikverc kako bi propustio drugoga. Vožnja "na blef" također je bila česta prije semafora, a mrkli mrak i voda koja kaplje u tunelu dodatno bi dizali adrenalin. Neki Hvarani smatraju kako upravo zastrašujućem tunelu mogu zahvaliti manje gužve na južnoj strani otoka jer se mnogi turisti boje prolaska. No i domaći priznaju da su prvi put kada su prošli Tunelom Pitve "umrli od straha".
Nedaleko od tunela su Pitve, malo mjesto nekoliko kilometara od obale koje živi među maslinicima, vinogradima i terasama. Pitve su, uz obližnji Dol, jedno od najstarijih naselja na Hvaru i sušta su suprotnost većim mjestima na otoku. Ondje možete uživati u pogledu na bugenvilije i kamene kuće te osjetiti mir kakvog nema u Hvaru, Starom Gradu ili Jelsi. Iznad sela nalazi se crkva sv. Jakova apostola, prvi put spomenuta 1452. godine. S njezina se platoa pogled otvara prema Braču, Biokovu i Starogradskom polju – krajoliku koji je UNESCO uvrstio na Popis svjetske baštine. Ispod Pitava nalazi se i kameni prikaz Janusa, rimskog boga koji je u lokalnoj tradiciji ostao simbol čuvara obrađenog polja.
Malo Grablje
Odmah iznad uvale Milna na Hvaru ugnijezdilo se Malo Grablje u kamenoj klisuri. Napušteno ruralno naselje naći ćete sjeveroistočno od strmih stijena Motokita, na padinama prema starom putu od grada Hvara prema Velom Grablju. Okolni maslinici i vinogradi daju predodžbu toga kako je nekoć izgledao život u danas pustom mjestašcu, prije nego što su se stanovnici postupno iselili, ponajviše prema obližnjoj Milni.
Napuštene kamene kuće bez vrata i prozora koje se stapaju s prirodom, mlin koji čeka da ga otkrijete, gustirna i crkva stvaraju savršenu filmsku kulisu. Zajednički mlin za masline s dva kola podignut je 1884. U nadograđenoj "komunskoj kući" bila je zadruga, a potom i stan za učiteljicu, čiji prozor na drugom katu i dalje služi kao podsjetnik na neka davna vremena.
Danas se u Malom Grablju mogu vidjeti tek poneki zaljubljenici u jogu koji dolaze nakon izlaska sunca vježbati ispred crkve sv. Teodora ili svratiti u konobu Stori Komin, ali samo za sezone. Tamo se jedu hobotnica i janjetina ispod peke, najbolje uz domaće vino. Malo Grablje povremeno oživi i za koncerata ili događanja, baš na platou pred crkvom, koji je oduvijek mjesto susreta. Otamo puca pogled na selo i okolna brda, vrtove ograđene suhozidom.
Blaca
Na južnim padinama Brača, par kilometara od mora i skrivena u dubokom kamenom klancu, smjestila se Pustinja Blaca – mjesto koje svojim imenom često zbunjuje posjetitelje. Ovdje nema pijeska ni dina. Riječ "pustinja" odnosi se na pustinjački način života redovnika koji su se povukli iz naseljenih mjesta kako bi živjeli u molitvi, radu i tišini.
Do Blaca nije moguće doći automobilom, nego posljednji dio puta treba prijeći pješice, bilo od Dragovoda ispod Vidove gore, bilo iz uvale Blaca, do koje se najčešće dolazi brodom. Stoljećima su tim kamenim stazama prolazili ljudi, mazge i konji noseći hranu, građevinski materijal i robu – pa čak i klavir!
Priča o Blacima počinje sredinom 16. stoljeća kada je skupina poljičkih svećenika glagoljaša, bježeći pred osmanskim osvajanjima, utočište pronašla u prirodnoj špilji ispod strme vapnenačke litice. Iz jednostavne pećine pregrađene suhozidom postupno je nastao samostan koji je prerastao u gospodarsko, kulturno i znanstveno središte. Pustinjaci su krševito tlo pretvarali u obradive terase, uzgajali vinovu lozu i masline, proizvodili vino, ulje i med te trgovali diljem Mediterana. Imali su čak tri jedrenjaka.
Danas samostanske prostorije čuvaju izvorni namještaj, knjižnicu s tisućama knjiga i rukopisa te vrijedne astronomske instrumente. Građevine se gotovo stapaju s liticom, a cijela je pustinja nastajala stoljećima – od špilje i male crkve do višekatnih stambenih i gospodarskih zgrada. Dolazak do Pustinje Blaca traži dobru obuću, dovoljno vode i malo truda, ali već će vas sama šetnja kamenim stazama vratiti nekoliko stoljeća unatrag.
Lun
Na najsjevernijem dijelu Paga smjestio se Lun, malo mjesto okruženo krajolikom zbog kojeg se isplati zaputiti gotovo do samog kraja otoka. Najstariji dio današnjeg naselja domaći od pamtivijeka jednostavno zovu Selo. Nekada je ovdje živjelo do 250 stanovnika, dok je danas stalnih stanovnika značajno manje. U mjestu se nalaze dvije župne crkve – nekadašnja crkva sv. Anđela čuvara iz 1780. godine i današnja crkva sv. Jeronima. Lun je i danas mirno mjesto kamenih kuća i mediteranskog raslinja, daleko od vreve većih paških turističkih središta.
Nedaleko od naselja prostire se Lunjsko polje, područje tisućljetnih maslina koje su stoljećima prkosile buri, soli, suncu i surovom paškom kamenu. Dio ovog područja još je 1963. godine proglašen zaštićenim botaničkim rezervatom, a posebnost su mu samonikle masline Olea oleaster, čija stabla poprimaju neobične, gotovo skulpturalne oblike i isprepliću se s kamenom.
Neke od lunskih maslina stare su više od tisuću godina, a za najstarije primjerke vjeruje se da imaju oko 1500 godina ili više. Sličnih starih divljih maslina ima i u drugim dijelovima Mediterana, no rijetko gdje ih je toliko na jednom mjestu. Kroz maslinike vodi oko sedam kilometara duga šetnica, pa ih možete istraživati pješice ili biciklom. Gotovo svaka obitelj iz Luna i okolnih mjesta ovdje ima svoja stabla, generacijama nasljeđivana od predaka. Prošećete li među njihovim iskrivljenim deblima, suhozidima i golim kamenom, lako ćete steći dojam da ste zakoračili u krajolik koji se stoljećima gotovo nije mijenjao.
Škrip
Želite li upoznati dugu povijest Brača, zaputite se u Škrip, najstarije naselje na otoku, u kojem tragovi života sežu tisućama godina u prošlost. Prapovijesni bedemi, arheološki nalazi, rimski sarkofazi i srednjovjekovni grobovi pretvaraju ovo malo mjesto u svojevrstan muzej na otvorenom. Posebno su zanimljivi ostaci kiklopskih ilirskih zidina, na kojima je kasnije podignut rimski mauzolej, a iznad njega u 16. stoljeću obrambena kula Radojković.
U njoj se danas nalazi Muzej otoka Brača, čija zbirka čuva rimske i kasnoantičke spomenike, arheološke nalaze te predmete koji pričaju o nekadašnjem životu Bračana. Prema lokalnoj legendi, u rimskom mauzoleju pokopane su Priska i Valerija, supruga i kći cara Dioklecijana.
Osim muzeja i drevnih zidina, Škrip čuvaju stare dalmatinske kamene kuće, crkve i dvorac obitelji Cerinić iz 16. stoljeća, ispred kojeg se nalaze dva rimska sarkofaga. Posjetite i Muzej uja, posvećen tradiciji maslinarstva i proizvodnje maslinova ulja na Braču. Kamene kuće, drevne zidine i uske ulice Škripa i danas čuvaju tragove njegove duge povijesti i daju mjestu poseban, autentičan dalmatinski ugođaj.
Suđurađ
Ako vas put ovoga ljeta odvede na krajnji jug, do prekrasnog Dubrovnika, nipošto nemojte zaobići Elafite, poznati arhipelag koji je omiljeno mjesto za izlet domaćima, ali i turistima koji žele pobjeći od poznatih dubrovačkih gužvi. Elafitskih otoka ima desetak, a naseljena su tri - Koločep, Lopud i Šipan. Svaki je od njih lijep na svoj način, a posebni su po tome što ondje vlada neopisivi mir. Borove šume stopile su se s morem, a zrak je toliko čist da miriše na divlju prirodu. Elafiti su naziv dobili po grčkoj riječi élaphos, što znači - 'jelen', a nazivamo ih još i Jelenskim otocima.
Davno je vlastela prepoznala ljepote ovoga kraja, pa danas ondje možemo vidjeti brojne ljetnikovce u kojima su stanovnici Dubrovačke republike provodili vruće ljetne dane. Šipan je najveći i najnaseljeniji otok, bogat vinogradima, maslinicima i ljetnikovcima iz doba renesanse, pa je savršen izbor za zaljubljenike u umjetnost i arhitekturu.
Na jugoistočnoj strani otoka smjestio se Suđurađ, malo ribarsko mjesto okupljeno oko mirne luke. Iza kamenih kuća i rive krije se iznenađujuće bogata povijest, a posebno se ističe renesansni ljetnikovac Vice Stjepovića-Skočibuhe iz 16. stoljeća, jedan od vrijednih primjera nekadašnjih ladanjskih rezidencija dubrovačke vlastele. U mjestu i njegovoj okolici pronaći ćete i stare crkvice, ostatke drugih ljetnikovaca i tragove srednjovjekovne arhitekture, dok je prilikom radova uz trajektno pristanište pronađena i olupina antičkog broda s ulomcima amfora.
Suđurađ je okružen maslinicima, vinogradima i Šipanskim poljem, a od Šipanske Luke, jedinog drugog naselja na otoku, dijeli ga tek nekoliko kilometara. Iako je trajektnom i brodskom vezom povezan s Dubrovnikom, ovdje nema vreve kakva prati poznatija mjesta dubrovačkog područja. Kamene kuće, mala luka, barke i mirne ulice daju Suđurđu atmosferu starog otočnog mjesta u kojem se još uvijek živi sporijim ritmom.
Lastovo
Skriveno na jugu Dalmacije, Lastovo nudi mir daleko od gužvi popularnijih jadranskih otoka. Posebno vrijedi istražiti istoimeno naselje, koje se, za razliku od većine otočnih mjesta, nije razvilo uz more, nego u unutrašnjosti otoka, među okolnim brdima. Stara jezgra amfiteatralno se spušta niz padine, a kamene ulice i stepenice vode između starih kuća koje kriju prepoznatljivi detalj lastovske arhitekture – fumare.
Teško ćete pronaći dva jednaka lastovska dimnjaka. Mnogi od starih fumara potječu iz 17. i 18. stoljeća, a razlikuju se veličinom, oblikom i ukrasima; neki imaju čak i detalje poput životinjskih rogova. U narodu kruži priča kako su se Lastovljani međusobno nadmudrivali gradeći komplicirane dimnjake na svojim kućama, pa je danas nemoguće naći dva jednaka fumara. Navodno su njima pokazivali i bogatstvo, dok se njihova raznolikost povezuje i s graditeljskim umijećem tadašnjih stanovnika. Osim neobičnim izgledom, fumari su se isticali i konstrukcijom prilagođenom jakim vjetrovima karakterističnima za otok.
Nakon šetnje starim Lastovom krenite prema obali i uvalama poput Lučice, Mihajle i Skrivene Luke, iznad koje se na litici nalazi svjetionik Struga. Otok i okolni arhipelag dio su Parka prirode Lastovsko otočje, pa vas izvan naselja čekaju borove šume, skrivene uvale, otočići i bogato podmorje. Lastovo je poznato i po vrlo tamnom noćnom nebu, stoga nakon zalaska sunca podignite pogled prema zvijezdama – daleko od svjetala velikih gradova prizor je sasvim drukčiji od onoga na koji smo navikli.
Mediteranski grad tišine kojem je Hrvatska "preotela posao stoljeća" i postala popularna diljem svijeta
