Galerija
Karte za vlak
Ukoliko putujete noćnim vlakom, što je bio moj slučaj, onda postoje neka dodatna pravila kojih se trebate pridržavati i zbog kojih ćete morati izdvojiti nešto više novca, ali ne radi se o nekom dramatično prevelikom trošku. Ja imam naviku putovati najvišom mogućom dostupnom klasom u noćnom vlaku, a to je u slučaju vlaka Zagreb -Zürich vagon za spavanje. U jednom odjeljku su tri kreveta, karte se prodaju u varijanti dijeljenja odjeljka s još dvije osobe (triple), s još jednom osobom (double) ili možete putovati sami (single).
Ukoliko putujete sa psom i bez ljudskih članova obitelji, morate kupiti single odjeljak. Također se plaća i doplata za psa od 30 eura. Cijene prijevoznih i posteljnih karata variraju, no najpovoljnije ćete proći ukoliko kupite Sparschiene kartu koja, doduše, nije refundable, no ako vam se planovi putovanja poremete, nećete imati ni najmanji problem prodati ju nekome jer je noćni vlak Zagreb - Zürich vrlo tražen, a spavaći vagon i vagon s ležajevima (couchette) su redovito popunjeni do posljednjeg mjesta i po tjedan dana unaprijed. Karte se kupuju izravno i bez posrednika putem web stranice www.nightjet.com i dostupne su u pravilu četiri mjeseca prije putovanja.
Sa psom u vlak
Sad kad smo riješili što sve trebate platiti i koja su pravila da vas čupavi član obitelji prati, idemo na par praktičnih savjeta vezano za putovanje sa psom tijekom kojeg nećete imati puno vremena za silazak kako bi ljubimica ili ljubimac mogli obaviti svoje potrebe.
Najprije, vodite računa o tome da nisu svi psi za putovanja, u obitelji imamo i drugu pesicu kojoj je ulazak u bilo koje prijevozno sredstvo veliki stres, što se manifestira obilnim slinjenjem i povremenim povraćanjem. S njom sigurno ne bih ušao niti u tramvaj jednu stanicu, pa ako i vi imate psa koji slično reagira – ne vodite ga na put.
Peggy je, s druge strane, vrlo veseli i poslušni pesek kojem je najbitnije da je sa svojim ljudima, te se ne zamara vožnjom i drndanjem, pa je zbog toga ona moja suputnica na mojim vožnjama vlakom.
Kako ćete psa pripremiti na putovanje vlakom od 15 sati? Najbitnije je dobro prošetati psa da ima kvalitetnih pola sata za šnjofkanje, obilježavanje i sve što još psi rade u šetnji (naravno – počistite nakon što obavi). Obavezno imajte sa sobom konkretnu količinu vode i zdjelicu, pas i u vlaku mora imati stalan pristup svježoj vodi. Ja ponesem i dekicu za spavanje, neki psi, pa tako i Peggy, vole spavati na svojoj benkici.
Jasno, pas ne može izdržati 15 sati bez piš-pauze i vaša je odgovornost da na vrijeme proučite vozni red vlaka i provjerite u koje vrijeme i na kojim lokacijama vlak ima nešto duže bavljenje (čekanje veze, spajanje s drugim vlakom, zamjena lokomotive…).
Naš vlak kreće iz Zagreba oko 19:40 sati i prva prilika od desetak minuta za kratki silazak da pesek obavi što još ima prije spavanja je oko 23:00 sata u Jesenicama. Tamo vlak stoji cca 10 minuta i trava je odmah do perona. No, svakako obavijestite pratitelja vagona za spavanje koji vam je na raspolaganju cijelim putem o tome da ćete izaći jer pratitelji su željezničari koji znaju kako vlak i promet funkcioniraju, te će vas znati upozoriti da se požurite ili vam reći da ne silazite s vlaka na tom mjestu radi mogućnosti da se ne stignete vratiti.
Kroz noć oko 2:30 sati vlak će stati na kojih pola sata u kolodvoru Schwarzach-St. Veit radi promjene smjera vožnje i spajanja s noćnim vlakom iz Graza s kojim onda vozi dalje cijelim putem do Züricha. Ako niste uspjeli obaviti piš-pauzu u Jesenicama, ovdje ćete imati sasvim dovoljno vremena. Oko 7:00 sati ujutro vlak će iz Lihtenštajna ući u Švicarsku u kolodvor Buchs SG gdje se još jednom mijenja smjer vožnje i lokomotiva, te vlak posljedično stoji dvadesetak minuta. Tamo vam je zelena travnata površina odmah na peronu i ne morate se uopće micati od vagona više od par koraka. Nakon toga – mirni ste do Züricha.
Predivne Alpe
Pošto smo mi putovali u noći s 21. na 22. lipnja 2026. koja je ujedno bila najkraća ove godine, imao sam prilike, unatoč prvom toplinskom valu, uživati u kvalitetno klimatiziranom i udobnom spavaćem vagonu hrvatskog željezničkog prijevoznika i idiličnim prizorima doline Save u zalazak sunca putem kroz Sloveniju. Iza Ljubljane već je bio popriličan mrak uz grmljavinsko nevrijeme, pa smo uz navučeni zastor Peggy i ja blaženo prespavali cijeli dio puta od Jesenica do Innsbrucka.
Kao zagriženi railfan i još k tome zaljubljenik u Alpe, namjestio sam alarm i probudio se oko 4:30 kako bih mogao uživati u prekrasnim prizorima zore u Alpama dok su doline još u polumraku, a vrhovi planina obasjani prvim zrakama sunca. Vlak cijelo to vrijeme vijuga i klizi po dolinama, kanjonu rijeke, ulazi u tunele nakon kojih prelazi alpske rijeke i potoke – prizor za poželjeti, a koji je moguće vidjeti isključivo ljeti kad su noći kratke. Zimi već iz Zagreba krećete po mraku, a zora vas uhvati tek kad vlak krene napuštati Austriju i nakon kratke vožnje od 15 minuta kroz Lihtenštajn uđete u Švicarsku.
Pazite na roaming
Prelaskom švicarske granice možete očekivati da će se u vlaku pojaviti švicarski carinici jer iako je Švicarska dio Schengenskog područja, svejedno nije u Europskom ekonomskom prostoru i nema carinsku uniju s EU. Isto tako, i tu je vrlo bitan detalj, cijena roaminga u Švicarskoj ukoliko nemate neki non-EU roaming paket uključen kod svojeg operatera je takva da ćete 50 eura potrošiti doslovno za slanje dviju fotki preko WhatsAppa. Zbog toga na vrijeme, pogotovo ako ste spavalice, pa vlak uđe u Švicarsku prije nego što ste stigli prekonfigurirati mobitel, isključite podatkovni promet, ako nemate roaming paket.
A onda nakon što uđete u Švicarsku vlak vas vodi uz planine i jezera, te prizore koji oduzimaju dah. Prošao sam tim putem i zimi kad je metar snijega i ljeti po toplinskom valu – nešto predivno. Iduća dva sata do Züricha prizori se nižu jedan za drugim. Pritom u vagonu za spavanje dobijete i doručak – ne očekujte neki bogznakakav izbor, u pravilu se radi o đačkom doručku koji se sastoji od žemlje, maslaca, marmelade, izbora vrste kave ili čaja, te soku od naranče. Fino sjedne na prazan želudac dok gledate švicarske pejzaže.
Tada je najbolje vrijeme da date i peseku jesti, Peggy ovaj put nije imala baš nekog teka jer psi općenito nemaju previše volje jesti za vrijeme toplinskog vala.
Čim smo došli u Zürich uslijedilo je traženje prikladne travice za šnjofkanje i sve što pesi vole raditi u travi. To se ne treba daleko tražiti jer je odmah pored kolodvora zgrada muzeja koja se nalazi u sklopu velikog parka. Također, na svakih pedesetak metara dostupne su vam vrećice za počistiti iza psa, ako za to bude potrebe.
Nakon pola sata pauze, a koristeći sve benefite švicarskog taktnog voznog reda na željeznici (o tome možda bude zaseban članak), sjeli smo u vlak za Lausanne koji je idealan za razgledavanje Švicarske pri brzinama i do 200 km/h. Vlak prolazi kroz gradiće, sela, šume, dolinama rijeka, te uz obalu nekoliko velikih alpskih jezera.
Nakon par sati vožnje presjeli smo u treći vlak kojim smo se još 20 minuta vozili do Montreuxa koji je bio krajnji cilj našeg noćnog putovanja (doduše, već je bilo 13:00 h i vrijeme za ručak kad smo stigli).
Zašto Montreux?
Zato jer se tamo nalazi kip Freddieja Mercuryja u prirodnoj veličini kako u svojoj prepoznatljivoj pozi i s mikrofonom u ruci stoji i gleda u Ženevsko jezero. Oduvijek sam želio tamo doći i znam da zvuči možda nekome čudno voziti se gotovo 19 sati i s tri različita vlaka da bi vidio jedan kip, ali za nekog poput mene kome su vlakovi strast i tko koristi svaku moguću priliku da njima putuje čak i kad nisu možda najzgodnije rješenje (makar u većini slučajeva jesu), te je ujedno veliki fan sastava Queen – ima smisla.
Kolodvor u Montreuxu je malo u brdu, pa smo se nakon silaska s vlaka spuštali dosta strmim stepenicama do rive na Ženevskom jezeru, a nakon svega par minuta hoda stigli smo do kipa. Uslijedilo je prigodno fotkanje, Peggy se bojom stopila sa spomenikom i iako je Freddie Mercury za života više volio mačke, siguran sam da bi ga, da je živ, vrlo brzo osvojila svojom pojavom i željom za druženjem.
Ženevsko jezero je, inače, granično jezero između Švicarske i Francuske, konkretno iz Montreuxa vam preko jezera pogled seže na vrhove francuskih Alpa, a ako poželite prijeći jezero – na raspolaganju vam je brod koji svakih sat vremena prelazi na francusku stranu.
Šetnica uz jezero u Montreuxu je predivna kombinacija pogleda na ovo veliko alpsko jezero, debelog hlada od drvoreda i brižno održavanih cvjetnjaka. U jezeru se ljudi kupaju (mi nismo) i to je svakako u ljetnim mjesecima, a naročito usred toplinskog vala koji je taj dan bio, prilika za ugodno osvježenje. Naravno, s obzirom na to da su Alpe i Švicarska u pitanju, ne moram posebno isticati kako je jezero bistro i čisto.
Jeftinije nego kod nas
Na šetnici ćete naići na nekoliko restorana koji imaju terase u debelom hladu. Iako Švicarsku općenito prati glas kao jako skupe države (opravdan u nekim situacijama), cijene hrane i pića u restoranima su, da ne povjerujete, iste ili čak i manje nego kod nas na obali, što dovoljno govori o tome koliko se kod nas cijene bez ikakvog logičnog razloga nabrijavaju.
Ručak koji sam naručio sastojao se od jako finog rižota s gljivama, zelene salate s Provençal dressingom, ledenog čaja, lava kolača i nezaobilazne kave s mlijekom – i sve to za 33 eura!
Zabavno je bilo gledati vrapčića kojeg sam prigodno prozvao Živko kako je vrlo hrabro doletio do mojeg stola i skakućući između praznih tanjura kljuckao mrvice koje su na njima ostale. Peggy je za to vrijeme nakon popijene zdjelice vode blaženo spavala pod stolicom.
Krenuli smo dalje u šetnju šetnicom uz jezero i jedina zamjerka koju ovdje moram istaknuti je, po meni, loša organizacija prostora uz šetnicu. Naime, u tijeku su bile pripreme za svjetski poznat i priznat Montreux Jazz Festival koji je jedan od glavnih glazbenih događaja godine u svijetu jazza. Naravno, kako to biva, takve događaje karakteriziraju prigodni sajmovi i događanja, no činjenicu kako su gradske vlasti Montreuxa prostor šetnice isplanirale na način da šatori i štandovi zakrivaju pogled na jezero jer su postavljeni s, po meni, krive strane šetnice jednostavno ne mogu ignorirati. Zamislite da kod nas netko postavi hrpu štandova u Opatiji uz šetnicu od Madonine do Hotela Savoy i da umjesto na more i kvarnerski zaljev gledate u šatore i štandove – e to su napravili u Montreuxu.
Dapače, pripreme za festival koji je počinjao dva tjedna kasnije bile su jako zahuktale, tako da je dio šetnice bio zatvoren zbog prometa viljuškara koji su istovarivali opremu za montažu štandova, šatora i pozornica, što isto baš nije neka dobra reklama.
Peggy se, doduše, kako to obično s njom biva, pokušala "udomiti" kod ljubazne zaštitarke koja je stajala na početku zabranjenog dijela šetnice, no sva njena slatkoća nije promijenila odluku, pa smo se okrenuli na drugu stranu i prošetali gradićem.
Put natrag
Došlo je vrijeme za povratak, ukrcali smo se u vlak za Lausanne, tamo presjeli u vlak za Zürich, te se po dolasku u Zürich nakon obavljene šetnje parkom ukrcali u naš noćni vlak za Zagreb.
Noćni vlakovi Zagreb-Zürich-Zagreb klasificirani su kao EuroNight standard koji je najlakše opisati kao klasični standard noćnog vlaka u Europi. HŽPP svojim vagonima i osobljem pruža cjelogodišnju uslugu noćnih vlakova iz Zagreba za Zürich i iz Zagreba za Stuttgart. Ti vlakovi prometuju pod kapom Austrijskih državnih željeznica (ÖBB) koje same po sebi pružaju suvremeniju uslugu noćnih vlakova na raznim relacijama u Europi pod brandom NightJet. Prijevozne karte za sve NightJet i EuroNight vlakove mogu se kupovati na kolodvorskim blagajnama, no moja je topla preporuka kupnja unaprijed na stranici www.nightjet.com.
Odjeljak spavaćeg vagona HŽPP-a ovisno o karti koju ste kupili ima jedan, dva ili tri kreveta, umivaonik, utičnice za punjenje mobitela i/ili laptopa, te vrlo dobru klimatizaciju koju sam imao prilike isprobati i tijekom toplinskog vala ovog ljeta – vrlo dobro rashlađuje. Zimi sam, pak, prije par godina putovao tim istim vagonom tijekom mećave u Alpama s temperaturama ispod -10 stupnjeva gledajući kroz prozor obilne snježne padaline u kratkim rukavima.
Dva toaleta su vam na raspolaganju na kraju vagona i ne razlikuju se ni po čemu od avionskih toaleta. Za dobrodošlicu će vas u odjeljku dočekati kroasan i flašica vode.
Svaki vagon ima svojeg pratitelja od kojeg tijekom putovanja, ako vam zatreba, možete zatražiti dodatni jastuk ili pokrivač, kupiti hladne i tople napitke, te grickalice, a u cijenu je uključen i već spomenut doručak koji se poslužuje obično oko sat i pol prije dolaska na odredište.
Sve u svemu, putovanje od preko 1000 kilometara u jednom smjeru u društvu psa je vrlo praktično jer niste vezani za ležaj ili sjedalo cijelo vrijeme, možete se prošetati, na kolodvorima gdje se duže stoji možete izaći iz vlaka i protegnuti noge, što vrlo religiozno upražnjavaju putnici s nezdravim potrebama i navikama koje onda smiju zadovoljiti na peronu jer su svi vlakovi striktno nepušački.
Mediteranski grad tišine kojem je Hrvatska "preotela posao stoljeća" i postala popularna diljem svijeta
