Iako ćete prilikom spomena njemačkih znamenitosti prvo pomisliti na Brandenburška vrata, Oktoberfest ili nešto slično, jedna od stvari koja se neizbježno vezuje za tu zemlju svakako su i autoceste koje je cijelu povezuju. Ovo je priča o njima, a donosi je CNN.
Popularni „autobahn“ već je desetljećima ponos Njemačke, tako da se uz njega nedvojbeno vežu i neki mitovi. Od toga tko ga je „izmislio“ do toga da se autobahnom može voziti bez ograničenja...
Za početak, odmah možemo demantirati jednu priču – nacisti, naime, nisu izmislili niti su se prvi sjetili graditi njemačke autoceste. Ideja o brzim cestama koje će povezati cijelu zemlju rodila se nakon Prvog svjetskog rata, a prva autocesta izgrađena je 1932. godine te je spojila Bonn i Köln. Prometuje još i danas, kao dio autoceste 555. Dolaskom na vlast nacisti su, istina, nastavili s izgradnjom autocesta, no zbog početka rata, od planiranih 20 tisuća, sagradili su tek nešto više od 3 tisuće kilometara.
Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do podjele zemlje na Istočnu i Zapadnu Njemačku. Na Zapadu je napravljen plan obnove postojećih autocesta, ali i izgradnje novih, a neke su čak i građene kao mjesta na koja bi se mogli iskrcati saveznici u slučaju invazije Sovjeta. S druge strane, u Istočnoj Njemačkoj gradnja je stala, a i dan-danas, više od 30 godina nakon ujedinjenja, nije svugdje jednaka kvaliteta izrade.
Danas je ukupno izgrađeno više od 13 tisuća kilometara autocesta, a velik dio njih ima čak i tri ili četiri trake u jednom smjeru. Autoceste se financiraju iz poreza, a za njihovu obnovu brine se država, ne regije. Najbolje je od svega to što se za osobne automobile cestarina i dalje ne naplaćuje!
Iako vlada i mišljenje kako se na autocesti može voziti brzo koliko god vas volja, to je samo djelomično točno. Vožnja bez ograničenja moguća je tek na nekim dijelovima, a jedan od njih je i autoput koji spaja Köln i Frankfurt.
Recimo kako autoceste ne služe nužno samo za vožnju. Naime, kad je 2010. industrijska regija Ruhr proglašena Europskom prijestolnicom kulture, dio njihovih autocesta zatvoren je za promet. Umjesto vožnje dva milijuna ljudi autoceste je tad koristilo za pješačenje, bicikliranje, trčanje ili čak – uživanje u koncertu.
