Neki okusi toliko su karakteristični za pojedine zemlje da kad ih kušate imate dojam da ste na putovanju. Donosimo vam upravo takva jela u nadi da će putovanja u zemlje njihova podrijetla uskoro ponovno postati jednostavna.
Pao de Queijo, Brazil
Tko god je probao ove male mekane kruščiće punjene sirom, odmah ih je morao zavoljeti. Rade se od tapioka škroba i prvo su ih radili robovi brazilskih veleposjednika koji su od ostataka neiskorištenog brašna radili kruščiće i pekli ih. Kasnije su u njih počeli dodavati sir i mlijeko i tako je nastala verzija koja je danas popularna u cijelom Brazilu i šire.
Hot Pot, Kina
Ova stara kineska tradicija datira iz 3. stoljeća prije nove ere i zapravo predstavlja način zajedničkog jedenja. Začini i prilozi variraju u različitim pokrajinama ali svima je baza lonac vrućeg temeljca u koji onda svi za stolom ubacuju tanko narezano meso, morske plodove i povrće. Nakon što se pojedu prilozi skuhani u temeljcu, pojede se i juha. Danas je hot pot izuzetno popularan i da biste ga probali ne morate otputovati skroz do Kine.
Moros Y Cristianos, Kuba
Ovo jelo nije samo hrana nego u sebi nosi i jaku simboliku. Crni grah predstavlja afričke Maore a bijela riža predstavlja španjolske kršćane između kojih su se vodile borbe u 8. stoljeću. „Reconquista“ je u 15. stoljeću označila pobjedu Španjolaca i protjerivanje Maora s Apeninskog poluotoka. Populacija Kube potječe od njih i zato ovo jelo možete probati bilogdje na otoku.
Bratwurst, Njemačka
Riječ je o vjerojatno najpoznatijoj njemačkoj kobasici koja se radi od svinjetine, govedine, mažurana, češnjaka i drugih začina. Servira se s bavarskim slatkim senfom a posebna je šteta ne upariti ih s finim njemačkim pivom.
Pastel de Nata, Portugal
Grijeh je posjetiti Portugal bez da kušate ovaj fini tart s bogatom kremom od jaja. Povijest mu počinje prije 300 godina u samostanu u Belemu nadomak Lisabona. Svećenici su koristili bjelanjke jajeta za izbjeljivanje odjeće, a od preostalih žumanjaka napravili su slasnu kremu. Recept je bio tajna do 1830. kada je prodan lokalnoj slastičarni. Danas samo ta slastičarna, Fabrica de Pasteles de Belem ima originalni recept koji se, navodno, čuva u tajnoj sobi, ali to nije spriječilo da se proizvodnja ove slastice proširi po cijeloj zemlji, pa i svijetu.
