Galerija
Tvoj prvi dojam o Grčkoj pri dolasku u Atenu nije bio pozitivan. Kada se sve preokrenulo i Grčka te osvojila?
Da, s obzirom na to da volim red i strukturu, Atena koja je bila moj prvi susret s Grčkom, nije isprva na mene ostavila dobar dojam zbog primjerice, između ostalog, prljavih ulica. No, izleti u pojedine dijelove te zemlje promijenili su moje mišljenje o tom magičnom europskom jugu, naročito posjet Delfima čije su priče o načinu na koji su ljudi funkcionirali na tom području u staroj Grčkoj, potaknule da razmišljam koliko se toga u ljudskoj naravi u međuvremenu je, ali i nije promijenilo. Kasnije, kad sam otkrila lijepo uređene rooftop barove u Ateni, zavoljela sam i taj grad. Naime, nalaze se na brojnim zgradama i u pravilu imaju pogled na predivnu Akropolu.
Posjetila si neka od najpoznatijih antičkih lokaliteta, osim Delfa, i Mikenu, Epidaur…. Što ti se tamo svidjelo?
U Delfima smo posjetili muzej i lokalitet na kojem su iskopine starih građevina. Posebno su mi za oko zapele ispisane riječi na starogrčkom koje su bile uklesane u kamen na pojedinim zidovima. U pravilu su govorile o tome tko je oslobođen ropstva i ako bi netko vidio bivšeg roba, ovaj bi svoju slobodu dokazivao natpisom s njegovim imenom, koji se nalazio u Delfima. U Mikeni smo također obišli i muzej i ruševine grada s kojih se prostire predivan pogleda na doline i planine u okružju.
Epidaur me očarao svojom veličinom i pametnom izgradnjom, tako da se s jedne točke, u svim njegovim dijelovima može čuti čak i ono što je netko šapnuo ako se nalazio na toj točki. Stojeći tamo, gledajući arenu u kojoj se nalaze posjetitelji s lakoćom me inspiriralo da održim govor, čak me i veselila mogućnost da to napravim (iako me nitko zapravo nije slušao :) ). Posjetili smo i Korintski kanal i kad sam ga vidjela uživo, bilo mi je nevjerojatno da je kroz njega prošao kruzer. Korintski kanal se dugo gradio i njegovu su izgradnju pratile svakakve, na grčki način atraktivno, ispričane priče. A kad su ga napokon iskopali, pretvorio je Peloponez iz poluotoka u otok.
Akropola je predivna i penjanje do nje jača mišiće… Bili smo tamo zimi, pa nije bilo vruće i to je bio plus. Pogled na Atenu nije očaravajući jer, zbog niskih zgrada, ravnih krovova i gusto izgrađenih građevina koje se prostiru u nedogled, glavni grad Grčke izgleda kao slum. Ali počeli su se graditi neboderi uz more, pa je sasvim izgledno da će se taj pogled kroz koju godinu promijeniti i izgledati značajno drugačije.
Gradić Nafplio poseban je po svojim lijepo ukrašenim uličicama i trgovinicama. Šareni gradić uz more, u kojem se nažalost nismo dugo zadržali, ali nadam se da ću se ondje imati priliku jednom vratiti.
Kako je izgledao tvoj doček Nove godine u atenskom rooftop restoranu – što te najviše iznenadilo u atmosferi i slavlju?
Najviše me iznenadio način na koji Grci dočekuju Novu godinu. Već nam je i prije lokalna vodičkinja ispričala da se Grci okupe kao obitelj na večeri prije ponoći i onda poslije toga slave. Kako smo rezervirali mjesto u restoranu koji se nalazio na vrhu hotela u kojem smo odsjeli, to smo imali prilike i doživjeti. Pojeli smo večeru i pili vino uz tihu glazbu, kako s drugim gostima hotela, tako i s lokalcima koji su Novu godinu odlučili dočekati tamo. Vatromet se počeo događati tek koju minutu prije ponoći, a imali smo priliku gledati i dron show iznad brda Likabet. Kad je stigla ponoć, atmosfera se promijenila, postala je aktivnija, plesna, glazba je pojačana, čak su i konobari i konobarice grlili goste i čestitali nam Novu godinu. Očekivala sam više pirotehnike, ali ona je izostala. Osim vatrometa koji je u cijelom gradu trajao desetak minuta, noć je protekla u miru. Slavlje se odvijalo u dobrom raspoloženju i veselju, baš onako kako se meni sviđa i kako bih voljela dočekati i sljedeću godinu.
Spomenula si vodičkinju koja je imala važnu ulogu u tvom doživljaju putovanja – što je to u njezinu načinu pričanja što te tako snažno povuklo i dotaknulo?
Grčka je puna života, od načina na koji ljudi komuniciraju, do njihove energije koja je u pravilu pozitivna i intenzivna, ali ne nametljiva. Priče koje su temelj razvoja zapadne civilizacije, Grci imaju ‘u malom prstu’, i danas s neobjašnjivom lakoćom kroz svoj nastup vas pridobiju. Ne samo da su te priče dobro ispričane, nego su stavljene u kontekst koji ima vrijednost i značaj, na kraju i šarm kojem je teško odoljeti.
Imaš li neki savjet ili ‘tipično grčki’ kulturni šok koji bi voljela da si znala prije puta?
Voljela bih da sam znala da je Atena puna beskućnika i narkomana koji se baš i ne obaziru na prolaznike prilikom konzumacije teških droga. To mi je bio isto šok kao i gore navedene musave ulice. Iznenadio me odnos Grka prema vodovodnim cijevima. Naime, u pravilu toaletni papir nakon obavljanja nužde ne baca se u wc školjku, nego u kanticu pokraj.
Na kraju – što bi rekla, zašto se baš Grčkoj želiš vraćati i što bi voljela doživjeti sljedeći put kad se tamo vratiš?
Grčka je na Mediteranu kojeg jako volim, puna je života i svjetla i događanja, a opet ako sam imala potrebu za mirom, imala sam tu slobodu – Grci su energični ali, kao što nam napisala, ne nametljivi. Sljedeći put bih voljela posjetiti Rt Sounion zbog, kako se govori, očaravajućeg zalaska sunca. Voljela bih obići i neke grčke otoke.
Tko je bio Geronimo? Simbol otpora divljacima koji su ljude zatvarali u žicu
