Znamo da se o ukusima se ne raspravlja, ali ima nešto u tituli ''naše najljepše rijeke'' koju Zrmanja ponese u putopisima i impresijama onih koji ju ugledaju. Danas putujemo od njenog izvora podno planine Poštak u općini Gračac, sve do ušća u Novigradsko more i otkrivamo usputne sadržaje u moćnom kanjonu.
Zrmanja izvire na nadmorskoj visini nešto većoj od 300 metara, u podnožju strmih i visokih stijena zvanih Misije. Korito ove divlje rijeke duge 69 kilometara okruženo je surovim kršem i krškim poljima, a voda putem stvara sedru i slapove idealne za rafting ili vožnju kanuom.
Ervenik: Tragovima teške povijesti, u bolje sutra
Od svog izvora prolazi ispod mosta Kravlja Draga sve do Ervenika, ruralnog kraja s tek tisuću stanovnika. Ljeti kada korito rijeke Zrmanje presuši, nema ni nje – a ona je savršen izvor pitke vode. Samo most koji ju prelazi daje naslutiti da ona teče ovdje.
Iako je mjesto stradalo u ratu, turistički radnici rade na obnovi mlinica, cesta i smještajnih kapaciteta u nadi da će ekološki i seoski turizam privući posjetitelje, te tako dati šansu lokalnom stanovništvu da izloži plodove svoga rada.
Nakon Ervenika, kod izvora Crni bunar, počinje stalan tok rijeke u njenom poznatom, ''divljijem'' izdanju.
Kaštel Žegarski: Buja rijeka, buja život
Stižemo do naselja Žegar, tj. Kaštel Žegarski čije ime potječe iz doba mletačko-osmanskih ratova. Okruženo je velikim, krškim, žegarskim poljem, a krasi ga stari kameni most koji u polukružnim lukovima prelazi rijeku Zrmanju. O nekad življem kraju svjedoče i stare mlinice, poput onih Komazeca, Perića ili Ušljebrka iz 19. stoljeća.
Kaštel Žegarski inače je okupljalište za rafting i adrenalinske izlete u organizaciji brojnih domaćih agencija. Ovdje se možete ukrcati u raftove i uživati u obalama obraslim zelenilom i zaštićenim gustim krošnjama. Voda je puna vodenog bilja i životinjskog svijeta koji voli mirniju vodu ovog područja. Stanovnici Zrmanje su, između ostalih, endemska slatkovodna riba zrmanjski klen i zrmanjska pastrva.
Krupa: romantična priča na rijeci
Kada Zrmanja napusti Žegarsko polje, u nju se ulijeva Krupa, njena najjača pritoka. Ne možemo govoriti o Zrmanji bez Krupe, a ne možemo spomenuti Krupu bez njene glavne atrakcije u blizini.
Nedaleko od ušća u Zrmanju, na Krupi možete vidjeti stari Kudin most. Romantični prizor kamenog mostića koji u polulukovima prelazi rijeku obraslu zelenilom ima i svoju sentimentalnu pozadinu.
Prema starim pričama, izgradio ga je mladić Kude kako bi prešao na drugu stranu rijeke i zaprosio svoju voljenu. Kada je konačno prešao rijeku koja ih je dijelila, zadobio je njenu ljubav i oženio ju. Most je dugačak čak 109 metara i danas je zaštićen kao spomenik kulture. O njemu pažljivo brinu mještani među kojima je i Kudin potomak, a uspomena na Kudu njeguje se u narodnim stihovima ''I danas se pokoljenja čude, šta je znao uraditi Kude''.
Poznato odmorište, Visok, Berberov i Jankovića buk
Vraćamo se na ušće Krupe u Zrmanju. Ove rijeke zajedno tvore Visoki (Veliki) buk, najviši slap na Zrmanji. Visok je 11 metara i okružen visokim stijenama kanjona.
Približavajući se Obrovcu i ušću Zrmanje u Novigradsko more, dolazimo do popularnog izletišta Muškovci. Ovdje vas čeka savršeno mjesto za odmor uz rijeku. Uz Zrmanju se nalaze kafići i restorani, prostori s ležaljkama, centar za rafting i kanuing, smještajni objekti i sl.
Središte zbivanja je tzv. Berberov buk, slap dugačak čak 200 metara.
Izrazito je popularan rafting na Zrmanji jer je riječ o brzoj rijeci koja pruža savršen osjećaj adrenalina u kristalno čistoj vodi sa spektakularnim pogledom. No, za one pitomije postoje mirniji dijelovi za laganije veslačke ture, plivanje ili ''foto safari'' od Novigrada do slapa Jankovića buk – posljednjeg slapa na Zrmanji.
Obrovac: miran gradić na obalama rijeke
Konačno, Zrmanja netom prije kraja svog putovanja stiže u svoj grad: Obrovac. Most preko Zrmanje povezuje novi i stari dio grada.
Obrovac je nepravedno zapostavljen kao turistička destinacija, s pratećim asocijacijama na propalu tvornicu glinice i ratna zbivanja devedesetih. Međutim, ovaj gradić u čijem su središtu srednjovjekovna tvrđava Kurjaković i rijeka Zrmanja pružit će vam odmor i mir kakav zaslužujete.
Čekaju vas opuštene i spore kave na ''rivi'' uz zelenu rijeku, te muzeji i tragovi prošlosti na tvrđavi ili malo dalje na arheološkom nalazištu Cvijina gradina.
Posljednja dionica: Divlji Zapad do Novigradskog mora
Posljednji kanjon na našem putovanju Zrmanjom zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode. U okolici se pružaju močvarne livade, a rijeka je plovna od Obrovca do ušća za manja plovila. Ovdje poprima morska obilježja, postaje boćata, pa se i morske ribe ''prošeću'' ovim dijelom.
Vodu nadgledaju stijene poznate kao ''vrata kraljevića Marka'', a u njihovoj blizini uzdiže se tvrđava Pržunac – točnije, njeni ostaci u obliku kule koja se još vidi s vrha stijena. Smatra se kako je to bila utvrda kraljice Jelene.
Nad rijekom se, iz smjera Jasenica, nalazi vidikovac Pariževačka glavica (Pueblo plato). S njega se pruža filmski pogled na kanjon rijeke, zelenilo i plavetnilo koje siječe sive stijene. Zašto filmski?
Jer su upravo ove lokacije na western filmu ''glumile'' Divlji Zapad. Naime, na području kanjona Zrmanje 1960-ih godina snimao se serijal filmova o indijanskom poglavici Winnetou prema romanima njemačkog pisca Karla Maya. Stoga se ovdje prigodno organiziraju manifestacije i ture ''tragovima Winnetoua'' koji privlače brojne turiste na mjesto snimanja, rekonstrukcije scena filmova i sl.
Naša krška zelena zmija ovdje završava svoje burno putovanje ulijevajući se u Novigradsko more. Preostaje samo odabrati dobar dan za izlet i osobno se uvjeriti u njenu moć i ljepotu.
