Ako kojim slučajem u grupnoj fazi ne bude sve idealno i završimo na trećem mjestu – postoji šansa da će hrvatska reprezentacija prvu eliminacijsku utakmicu igrati u Münchenu. Gledajući malo ždrijeb, nije to ni tako loše, a vjerojatni suparnik tad bi bila reprezentacija Belgije. "Crveni vragovi", iako imaju jaku ekipu, nisu više ono što su bili, a s druge strane mi bismo u bavarskoj prijestolnici praktički igrali na "domaćem" terenu. Ne sumnjamo kako bi taj dan, u utorak 2. srpnja ulice Münchena bile "popločane" navijačima u kockastim dresovima te da bi se poznate melodije čule sve od Marienplatza pa do Allianz Arene, stadiona minhenskog Bayerna, koji će biti domaćin utakmici. Valja reći da će se na istom stadionu 9. srpnja odigrati i polufinale Eura, a kako su nas Vatreni razmazili, svi imamo visoka očekivanja.
No ovaj grad nudi puno, puno više od nogometa i Eura, a što, doznat ćete u nastavku.
Dolazak
"Ajde konačno nešto blizu, kvragu više i onaj sjever i više od tisuću kilometara", bila je moja prva pomisao kad je red došao na München. I sam sam ovdje bio dva puta. Dočekao sam pradavnu 2013., a 2019., u zadnjoj godini prije nego što je pandemija promijenila svijet – hodočastio sam na jedan od najvećih i najslavnijih svjetskih festivala. Pogađate, riječ je o Oktoberfestu. I da, na svoje oči sam se uvjerio kako prizori gdje Hilda i Greta donose 10+ piva od litre u rukama nisu mit, već stvarnost. Sam festival zanimljivo je doživjeti, slušati njemačke pjesmice i gledati ekipu obučenu u dindrle te svako malo iz sveg glasa udarati kriglama i vikati "Prooooossstt!". Ipak, bitno je i imati sreće kao ja te doživjeti to na način da imate rezervirano mjesto u šatoru – jer je gužva suluda.
Euro ante portas: Saznajte sve o novoj bitki u Leipzigu koja uskoro očekuje hrvatske navijače
No pustimo sad festival koji je u rujnu i vratimo se dolasku ovamo.
Put je i više no jednostavan. Iz Zagreba vodi preko Ljubljane i Salzburga, a prevalit ćete ukupno 550 kilometara. Dakle, upola manje nego za bilo koji od prethodnih mečeva. Vremenski je također to relativno brzo, te ćete od hrvatske do bavarske metropole doći za tek 6 sati. Znači, i uz koje stajanje po putu, kavu ili pivu za ekipu, u Münchenu ste u najgorem slučaju za 7-8 sati i navijanje može početi. Naravno, za vinjete i gorivo koje obvezno tankate do vrha prije izlaska iz Lijepe Naše već ionako znate, tako da tu nema iznenađenja.
Nema čega nema
Kad sam posjećivao ovaj grad, sjećam se da mi je jedna od misli bila: "Ha, ajde da vidimo grad gdje je sve kao po špagi, mora da je sterilno i pomalo dosadno." Danas kad pogledam unazad, mogu samo reći da sam imao nepotreban i glup stereotip jer München je, čovječe, pravo pravcato čudo od grada. Uostalom, da je drukčije, zar bi party kralj i jedan od najznačajnijih pjevača svih vremena Freddie Mercury sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća baš taj grad izabrao za svoj dom?
Grad na rijeci Isar nudi mjesta za izlazak koliko vam srce želi, a na svoje će doći svi – od ljubitelja elektronske glazbe pa do onih najlakših glazbenih nota koje krase i potječu s naših ili nama susjednih prostora.
Ali ako vam je stalo i do nekih drugih stvari – preporučujem mirne duše posjet Deutsches Museumu, koji je prema brojnim stranicama najveći tehnički muzej planeta Zemlje. Bio sam tu davnih dana, ali kad se sjetim veličine i nevjerojatnih eksponata, i sad se mentalno transportiram u Bavarsku. Vikinški ratni brod, podmornica, putnički i vojni avioni, robotika, teleskopi – ovdje nema čega nema i ne postoji dovoljno dobro opravdanje da zbog bilo čega ne posjetite ovaj muzej.
Saznajte što raditi u Berlinu dok ne gledate nogomet: "Ako ne nađeš nešto za sebe, problem je u tebi"
Ulaznice stoje petnaestak eura, za djecu koja još ne idu u školu ulaz je besplatan, a budući da djeca "tjeraju" roditelje na potrošnju, ovdje postoji i jedan cijeli "njihov svijet" gdje uče uz zabavu.
Što se tiče ostalih muzeja, među posjetiteljima je popularan onaj BMW-ov (tko god luduje za autima, neće ga propustiti), a tu su i Pinakoteke (stara, nova i moderna). Kako ne otkidam dovoljno na aute, muzej ponosa Bavarske nisam posjetio, ali zato Modernu pinakoteku jesam i s njom nećete pogriješiti.
Bome, grad je i zelen, ponajviše zahvaljujući ogromnom i veličanstvenom parku usred grada – Engleskom vrtu. Postoji od 18. stoljeća, a bespuća interneta kažu kako je površinom veći i od slavnog njujorškog Central Parka. Sam park poznat je po beskrajnim zelenim livadama koje vikendom i danima kad je lijepo vrijeme služe kao omiljeno okupljalište Bavaraca i njihovih gostiju, po jezerima, ali bome i po pivnicama. Ovo je prava oaza, a mene sjećanje vraća i na pomalo neobičnu spoznaju – kako se ovdje može i surfati. Naime, parkom prolazi rijeka te je na jednom dijelu napravljen i dio za surfanje. Zato ako vidite ovdje nekog usred bijela dana kako se šeće s daskom i u surferskom odijelu – nemojte misliti da je poludio.
Od parkova valja još izdvojiti i Olimpijski park, gdje je moguć i posjet olimpijskom kompleksu. Da, uza sve, München se diči i titulom olimpijskog grada, u njemu su 1972. godine održane ljetne olimpijske igre. Ove godine lokacija će ugostiti i službenu navijačku fan-zonu.
Dosta priče, idemo jesti (i piti)
Naravno, jasno vam je da grad obiluje i restoranima, pa u Münchenu i okolici možete pronaći više od 80 njih ovjenčanih Michelinovom zvjezdicom. Ipak, kako mi uvijek zagovaramo kušanje lokalnog, odaberite neki gdje ćete jesti tradicionalne bijele kobasice (sa slatkim senfom), Leberkäse (mesna štruca, obično u sendviču), perece ili bavarsku krafnu. U svakom slučaju, u restoranima Ratskeller, Augustiner Klosterwirt i Zjm Durnbrau naći ćete traženo.
Vodič za navijače: Što vidjeti, raditi i jesti u Hamburgu?
Što se piva tiče, grehota je ne posjetiti mjesto nevjerojatne tradicije – Hofbräuhaus. Iako postoji od 16., tek od 19. stoljeća ova pivnica počela je prodavati pivo građanima (dotad je bila rezervirana za plemstvo). Ubrzo je postala i važno mjesto u koje su rado navraćali celebovi svog vremena poput Mozarta i Lenjina. Sastanke je ovdje održavala i komunistička partija, a svoje "ideje" prezentirao je i Adolf Hitler.
Eto, toliko o Münchenu. I da, gradski promet, podzemna radi poput urice, a kad sam prije pet godina bio u gradu – znam da sam bio oduševljen i funkcioniranjem biciklističkih staza, po kojima se voze i električni romobili. Njih se tad moglo unajmiti (što sam i napravio) na svakom koraku i jednako tako i ostaviti, a vjerujem da je situacija jednaka i dandanas. München, vidimo se uskoro!
Sve o Euru 2024. potražite na našem portalu gol.hr
Vodič za navijače: Što vidjeti, raditi i jesti u Hamburgu?
