Galerija
Ideja za putovanje u Finsku, odnosno u Laponiju, postojala je kod mene jako dugo. Još od djetinjstva povezivala sam je s Djedom Mrazom, snijegom i zimom kakvu kod nas rijetko imamo priliku doživjeti. Ta je želja tinjala u meni godinama. U Finsku sam išla sa sinom, suprugom, njegovom mamom i svojom mamom. Htjela sam da to bude obiteljsko putovanje, bez žurbe i s dovoljno vremena za zajedničke trenutke. Posebno mi je bilo važno da moj sin doživi Laponiju onako kako sam je ja zamišljala kao dijete. Bilo je lijepo vidjeti kako svatko od nas doživljava isto putovanje na svoj način: djeca s uzbuđenjem, odrasli s dozom znatiželje, ali i realnih očekivanja. Upravo ta kombinacija generacija učinila je putovanje opuštenim i iskrenim, bez idealiziranja, ali s puno malih trenutaka koji ostaju u sjećanju.
Let u Finsku
Putovali smo avionom iz Zagreba u Rovaniemi, s presjedanjem u Amsterdamu. Let do Amsterdama trajao je sat i pol, a iz Amsterdama do Rovaniemija tri sata. S presjedanjem je to ukupno oko sedam sati putovanja. Već pri slijetanju u Finsku dočekao nas je mali, simpatičan detalj – pilot je pustio pjesmu Winter Wonderland i zaželio dobrodošlicu u najljepše mjesto na svijetu. Božićna atmosfera osjetila se odmah pri dolasku, još prije nego što smo izašli iz aviona. Putovanje nije bilo organizirano preko agencije; sve smo isplanirali sami nekoliko mjeseci unaprijed. To nam je dalo dovoljno vremena da osmislimo plan i program, uskladimo želje svih članova obitelji i bez žurbe rezerviramo letove, smještaj i aktivnosti. Takav način organizacije pokazao se praktičnim i fleksibilnim, bez osjećaja pritiska ili unaprijed zadanog rasporeda.
Lokacija, lokacija...
Tijekom boravka u Finskoj bili smo smješteni u apartmanu u samom centru Rovaniemija, što se pokazalo kao vrlo praktično rješenje. Sve nam je bilo nadohvat ruke – od restorana i trgovina do šetnji uz rijeku i polaznih točaka za izlete, pa smo se mogli kretati opušteno, bez dodatne logistike. U Laponiji smo proveli šest dana, što se pokazalo kao sasvim dovoljno vremena da upoznamo grad, posjetimo glavne atrakcije i pritom ne jurimo s mjesta na mjesto. Po dolasku u zračnu luku taksijem smo vrlo brzo stigli do apartmana, bez kompliciranih transfera ili dugih vožnji, što je nakon putovanja avionom svima dobro došlo. Smještaj u centru grada dao nam je osjećaj svakodnevnog života u Rovaniemiju, a ne samo boravka u turističkoj zoni, što je dodatno obogatilo cijelo iskustvo.
Bili smo u prostranom, četverosobnom stanu, a za našu obiteljsku kombinaciju to se pokazalo kao najbolja opcija. Nakon cjelodnevnih aktivnosti bilo nam je važno imati mjesto gdje se svi možemo opustiti. Velika prednost smještaja bila je lokacija. Nalazili smo se u neposrednoj blizini glavnih atrakcija, što je uvelike olakšalo kretanje, a kretali smo se uglavnom pješice ili kratkim vožnjama.
U blizini nam je bio muzej Arktikum – izvrstan muzej posvećen kulturi finskog sjevera i istraživanju Arktika, s brojnim zanimljivim i edukativnim eksponatima. Moram spomenuti i šetnicu uz rijeku Kemijoki, bajkovitu i hladnu, ali i omiljenu među fotografima zbog zalaska sunca.
U selu Djeda Mraza
Posebno nas je oduševilo selo Djeda Mraza u kojem smo proveli dva dana. Prepuno je atrakcija, suvenirnica, kafića i restorana, ali i sadržaja prilagođenih maloj djeci. Iako postoje redovi za susret s Djedom Božićnjakom, cijeli prostor je vrlo dobro organiziran. Kada kročite tamo, dojam je kao da ste ušetali u razglednicu, a snijeg, drvene kućice i svjetla uistinu stvaraju autentičnu zimsku atmosferu. Riječ je o izrazito turističkoj destinaciji s mnogo restorana, suvenirnica i organiziranih aktivnosti, a cijene su visoke. Unatoč tome, mjesto nije lišeno prave čarolije. Obiteljski duh, djeca na sanjkama, ljudi koji se griju uz vatru i snježni krajolik daju cijelom prostoru toplinu koja nadilazi klasičnu turističku ponudu. Posebno me oduševio Ured Djeda Mraza, jedna od glavnih atrakcija Rovaniemija. U prostor možete slobodno ući, razgovarati s Djedom Mrazom i njegovim vilenjacima, što je iskustvo koje ostavlja snažan dojam, posebno na djecu. Ulaz i razgovor su besplatni, dok se fotografiranje naplaćuje 35 eura.
Od sobova do huskyja
Posjetili smo i farmu sobova, gdje smo prije same vožnje saonicama imali razgovor s edukatorom. Uz čaj i kekse saznali smo više o životu sobova, njihovoj ulozi u laponskoj kulturi i načinu uzgoja, a zatim dobili diplomu da smo uspješno svladali edukaciju. Nakon toga uslijedila je vožnja saonicama koje vuku sobovi – mirno, tiho i potpuno drugačije od svega što smo dotad doživjeli.
Posjetili smo i husky park, što je također bilo posebno iskustvo. Vožnja saonicama koje vuku psi vrlo je uzbudljiva, ali snijeg i vjetar tijekom vožnje zaista šibaju lice i dojam hladnoće je puno veći. Zbog toga su na turama organizirana mjesta za zagrijavanje, s vatrom i šatorima, gdje se sudionici mogu povremeno ugrijati prije nastavka aktivnosti. Ostatak vremena provodili smo u gradu, u šetnjama, obilasku muzeja, kafića, restorana i suvenirnica.
Najdraži dan u Laponiji
Kada bih morala izdvojiti jedan dan kao najposebniji, to bi svakako bio dan proveden na farmi sobova i u husky parku. Vožnja saonicama koje vuku sobovi i haskiji za mene je bila ostvarenje dugogodišnjeg sna. U tom tihom, snijegom prekrivenom krajoliku sve ima drugačiju težinu i ljepotu. Prvi susret sa sobovima posebno mi je ostao u sjećanju – način na koji se kreću, njihova mirnoća i osjećaj povezanosti s prirodom. Iako je vožnja s haskijima bila uzbudljiva i dinamična, s puno adrenalina i hladnoće, susret sa sobovima imao je tišu, gotovo meditativnu dimenziju. Taj dan bez razmišljanja izdvajam kao najdraži dio putovanja.
Važno je naglasiti da Laponija definitivno nije destinacija isključivo za djecu. Namijenjena je svima koji vole zimu, snijeg, tišinu sjevera i božićnu idilu. Djeca će ondje doživjeti susret s Djedom Mrazom, ali odrasli će jednako tako uživati u prirodi, šetnjama, vožnjama saonicama i posebnoj atmosferi.
Imali smo sreće vidjeti i polarnu svjetlost. Išli smo na turu s lokalnim vodičem u grijanom kombiju, vozili se po šumama i snijegu, stajali na nekoliko lokacija i tek nakon nekoliko pokušaja svjetla su se pojavila na nebu. Prizor je bio nestvarno lijep i vrijedan svakog smrzavanja.
Što jesti i kako se obući?
Što se tiče hrane u Finskoj, ona je bila raznovrsna – od tradicionalnih juha i ribe do jela od sobova. Posebno sam uživala u lososu. Juha od lososa ugodno me iznenadila i savršeno nas grijala nakon hladnih dana, a isprobali smo i brusnice te druga lokalna jela koja daju pravi dojam laponijske kuhinje. Cijene hrane i smještaja svakako su više nego u Hrvatskoj, posebno u turističkim zonama, ali ranija rezervacija znatno pomaže. Izleti su skuplji, no često uključuju opremu, hranu i tople napitke, pa je cijena opravdana.
Finci su kao domaćini izuzetno ljubazni i profesionalni. Svi govore engleski pa je komunikacija vrlo jednostavna. Tijekom cijelog boravka imali smo samo pozitivna iskustva. Temperature su se kretale oko 20 °C ispod ništice, ali uz dobru pripremu hladnoća nije predstavljala problem. Slojevito odijevanje bilo je ključno, a turističke ture osiguravaju dodatnu zimsku opremu. Putovanje je u potpunosti vrijedilo uloženog novca. To je iskustvo koje se pamti cijeli život. Posebno emotivan bio je susret mog sina s Djedom Mrazom, u pravoj zimskoj idili, i već razmišljam o povratku i ponovnom doživljavanju te čarolije.
Dvostruko manja od Slovenije, a ima sve: Zemlja kontrasta u kojoj se dobrodošlica osjeti na svakom koraku
