Galerija
Posjetili smo Vojvodinu i u dva dana završili na dvije plaže – što baš i nismo prvo očekivali kada smo krenuli na kontinentalni odmor u zemlju „moreplovca čijeg mora nema“. Njegov stari bio je u pravu kada je rekao da „ni Dunav nije loš“ (što potvrđuje popularno novosadsko kupalište Štrand), ali ono što smo zatekli na Fruškoj gori odnijelo je pobjedu.
Srpska Sveta gora, kako ju još zovu, poznata je po svojim brojnim jezerima, vodopadima i izvorima vode. A na njenim južnim padinama izronilo je u novije doba još jedno jezero, doslovno. Zovu ga Bešenovo, Bešenovačko jezero ili Beli kamen, a poznat je po svojoj nestvarnoj boji.
No, kako je jezero „izronilo“? Ovdje se do 1980-ih nalazio kamenolom koji je koristila beočinska tvornica cementa. Radnici su tada muku mučili s izvorima iz kojih su izlazili mlazovi vode te ih preusmjeravali u obližnji potok. Kada je iskopavanje završeno, bilo je „muko moja prešla si na drugoga“ - prepušten prirodi, kamenolom je ispunjen vodom. Prašnjav i neugledan prizor rudnika u planini zamijenio je tako prizor nalik vodenoj oazi usred pustinje.
Žuto-bijele gole stijene i tirkizna boja jezera stvaraju dojam kao da ste u dalekoj egzotičnoj zemlji. Barem je tako kada dođete ranije ujutro ili radnim danom dok još možete u miru i tišini čitati knjigu na plaži. U sezoni je dodatna egzotika glasni melos s radija, dok miris roštilja i povici „makni mi se s peškira“ vraćaju tamo gdje je najljepše – kući.
Za toplijih, sunčanih dana, ovdje ćete trebati doći ranije ujutro kako biste uboli dobro mjesto. U proljeće će niknuti mnoštvo zelenih krošnji, no kako hlada nema dovoljno, savjetujemo da ponesete suncobrane. Plaža je divlja tako da je potrebno ponijeti svoju hranu i piće, makar ljeti lokalci znaju postaviti improvizirani šank.
Postoji nekoliko plitkih prilaza jezeru, gdje je voda bistra, dok odvažnije kupače i skakače mame strme stijene i dubine jezera koje dosežu skoro 60 metara (pritom i dalje rastu).
Neki smatraju da je ova voda ljekovita zbog minerala koji se u njoj nalaze, pa možda ugledate i one koji se sa strane mažu blatom. Voda je doista čista i prozirna, što je olakšanje za one koji imaju fobije od jezerskih trava i riba – ovdje žive samo jata malih ribica koje će vas možda doći pozdraviti i otići svojim putem.
Kao što vidite po fotografijama, mi smo došli u varljivoj veljači kada su nas dočekali smjena tmurnog jutra i vedrog podneva. Nije bilo ništa od kupanja, ali barem smo imali cijelo jezero za sebe. Sudeći po radovima na jednoj strani jezera, ovdje će uskoro niknuti još sadržaja. Mještani pretpostavljaju da se uređuju plaža i pješkačko-biciklistička staza te gradi hotel, zbog čega se neki pitaju koliko će još dugo jezero biti dostupno svima. Stoga, iskoristite priliku ako se pruži 😉
